KOŽNI SISTEM
Koža predstavlja omotač tela koji je u neposrednom dodiru sa spoljašnjom sredinom . Kod beskičmenjaka i nižih hordata ( plaštaši , amfioksus ) koža je jednoslojna , dok je kod kičmenjaka izgrađena od više slojeva . Boja kože zavisi od stanja krvnih žilica i količine pigmenta . Površina kože odraslog čoveka prosečne visine iznosi 1,7 m2 , a težina oko 18% ukupne težine tela . Pokožica je izgrađena od tvrdih ćelija koje na spoljašnjem sloju otpadaju , a zamenjuju ih ćelije koje se vrlo brzo množe u temeljnom sloju i zamene stare . Osnovne uloge kože su :
- zaštitna – štiti telo od mehaničkih povreda , patogenih organizama ( koža je nepropustljiva za viruse i bakterije kad je neoštećena ) , od UV Sunčevih zraka
- održavanje stalnog sastava unutrašnje telesne sredine ( homeostaza ) tako što kod kopnenih sprečava gubitak vode i soli , a kod vodenih kičmenjaka preveliki ulazak vode u telo ;
- učestvuje u razmeni materija – razmena gasova , što je od posebnog značaja za disanje vodenih organizama ;
- učestvuje u procesima ekskrecije ( izlučivanja ) koji se vrše kožnim žlezdama ;
- primanje spoljašnjih nadražaja pomoću brojnih čulnih organa koji su u njoj smešteni ;
- učestvuje u termoregulaciji kod homeotermnih organizama ( imaju stalnu telesnu temperaturu i pripadaju im ptice i sisari ) tako što reguliše odavanje toplote iz tela ( znojenje ) .
GRAĐA KOŽE
Koža kičmenjaka sastoji se iz dva dela:
- spoljašnji deo čini pokožica ( epidermis ) ;
- unutrašnji je krzno ( dermis ) . Ova dva dela razlikuju se po građi , funkciji i poreklu .
- treći sloj čine masne ćelije
POKOŽICA ( EPIDERMIS )
Pokožica ( epidermis ) se uvek sastoji od više slojeva epitelijalnih ćelija koje su zbijene jedna uz drugu i grade kompaktan sloj . Broj slojeva je različit na raznim mestima na telu , kao što je np r. kod čoveka broj slojeva veći na dlanovima i stopalima . Površinski slojevi sastoje se iz sasvim spljoštenih ćelija , koje postepeno izumiru i zamenjuju se novim . Donji slojevi pokožice koji se nalaze uz krzno su aktivni u tokom celog života i svojim deobama obrazuju gornje slojeve ćelija . Oni predstavljaju tzv . germinativni sloj . U ćelijama gornjih slojeva pokožice dolazi do procesa orožnjavanja – ćelije se postepeno ispunjavaju rožnom materijom ( keratin ) što dovodi do izumiranja tih ćelija . Tako se na samoj površini tela obrazuje sloj mrtvih ćelija – rožni sloj . Između rožnog i germinativnog sloja nalaze se prelazni slojevi u kojima orožnjavanje nije dovršeno . Rožni sloj ima zaštitnu ulogu i naročito je dobro razvijen kod tipičnih kopnenih kičmenjaka , gmizavaca , ptica i sisara , dok je kod vodozemaca relativno tanak . Površinski rožni slojevi odbacuju se stalno i delimično ( perutanje ) ili periodično u celini u vidu presvlačenja ( kod zmija – zmijska košuljica ) .
Na račun rožnog sloja razvile su se u toku evolucije razne zaštitne tvorevine kao što su rožne krljušti ( pokrivaju telo guštera i zmija ) , rožne ploče ( kornjače i krokodili ) , perje , dlake , kandže , nokti , kopita , rogovi idr . Perje ( mitarenjem ) , a dlake linjanjem se takođe periodično odbacuju .
Epidermis čoveka predstavlja višeslojan pločasti keratinizovan epitel izgrađen najviše od ćelija nazvanih keranociti . Tanka koža izgrađena je od četiri , a u debeloj ima pet slojeva ćelija:
Pogledajte članak rožne tvorevine kože .
Na račun rožnog sloja razvile su se u toku evolucije razne zaštitne tvorevine kao što su rožne krljušti ( pokrivaju telo guštera i zmija ) , rožne ploče ( kornjače i krokodili ) , perje , dlake , kandže , nokti , kopita , rogovi idr . Perje ( mitarenjem ) , a dlake linjanjem se takođe periodično odbacuju .
Epidermis čoveka predstavlja višeslojan pločasti keratinizovan epitel izgrađen najviše od ćelija nazvanih keranociti . Tanka koža izgrađena je od četiri , a u debeloj ima pet slojeva ćelija:
- stratum basale ( stratum germinativum ) naleže na podepitelsku laminu ; njegove ćelije imaju sposobnost mitotičkog deljenja čime se nadoknađuju slojevi uklonjeni perutanjem ;
- stratum spinosum ( stratum Malpighi ) obrazuje neoliko slojeva keratinocita koje zbog trnolikih nastavaka dobijaju naziv rogljaste ( trnolike ) ćelije ;
- stratum granulosum jedan sloj pločastih keranocita ;
- stratum lucidum sloj keranocita u kome se teško uočavaju ćelijske organele , ne postoji u tankoj koži ;
- stratum corneum nekoliko slojeva mrtvih , rožnih ćelija .
Pogledajte članak rožne tvorevine kože .
KRZNO ( DERMIS )
Krzno ( dermis ) je sastavljeno od rastresitog vezivnog tkiva u kome su dominantna kolagena vlakna utopljena u matriksu koji sadrži ćelije :
- Fibroblaste ( su najtipičnije ćelije vezivnog tkiva koje imaju gradivnu ulogu i ulogu u sintezi svih komponenti tog tkiva . Imaju sposobnost kretanja kao u veštačkim ( in vitro ) tako i u organizmu . Nastaju od mezenhimske ćelije . Telo fibroblasta je vretenastog oblika i sa njega polaze kraći i duži nastavci citoplazme kojima se uspostavljaju međućelijske veze . Sintetišu komponente osnovne supstancije koja ispunjava prostor između ćelija :
- Proteoglikane
- Gradivne proteine
- Prekurzore kolagena i elastična vlakna
- Makrofage ( su krupne pokretne ćelije ameboidnog oblika koje vrše fagocitozu stranih čestica ili dotrajalih ćelija : Strane čestice u najširem smislu predstavljaju antigene : Na površini ćelije se obrazuju mnogobrojni citoplazmatični nastavci , slični pseudopodijama . U unutrašnjosti ćelije imaju dobro razvijen lizozomski sistem sa širokim spektrom hidrolitičkih enzima što je u vezi sa njihovom sposobnošću fagocitoze . Zbog toga su ranije smatrani delom retikulo - endotelskog sistema . Vode poreklo od monocita . Prema organu u kome se nalaze , a prisutni su u velikom broju organa tako da svi zajedno obrazuju jednojedarni fagocitni sistem , mogu se klasifikovati na :
- Limfocite
- Adipozne ćelije
Pored toga u krznu su smešteni i:
- Fibroblaste ( su najtipičnije ćelije vezivnog tkiva koje imaju gradivnu ulogu i ulogu u sintezi svih komponenti tog tkiva . Imaju sposobnost kretanja kao u veštačkim ( in vitro ) tako i u organizmu . Nastaju od mezenhimske ćelije . Telo fibroblasta je vretenastog oblika i sa njega polaze kraći i duži nastavci citoplazme kojima se uspostavljaju međućelijske veze . Sintetišu komponente osnovne supstancije koja ispunjava prostor između ćelija :
- Proteoglikane
- Gradivne proteine
- Prekurzore kolagena i elastična vlakna
- Makrofage ( su krupne pokretne ćelije ameboidnog oblika koje vrše fagocitozu stranih čestica ili dotrajalih ćelija : Strane čestice u najširem smislu predstavljaju antigene : Na površini ćelije se obrazuju mnogobrojni citoplazmatični nastavci , slični pseudopodijama . U unutrašnjosti ćelije imaju dobro razvijen lizozomski sistem sa širokim spektrom hidrolitičkih enzima što je u vezi sa njihovom sposobnošću fagocitoze . Zbog toga su ranije smatrani delom retikulo - endotelskog sistema . Vode poreklo od monocita . Prema organu u kome se nalaze , a prisutni su u velikom broju organa tako da svi zajedno obrazuju jednojedarni fagocitni sistem , mogu se klasifikovati na :
- Kupferove ćelije ( Kupffer ) u jetri ;
- prašinaste ili alveolusne ćelije u plućnim alveolusima ;
- osteoklaste u kostima ;
- moždani makorfagi u CNS - u
- mkrofagi u limfnim čvorovima i slezini ;
- histociti u rastresitom vezivnom tkivu ;
- makrofagi pleura i peritoneuma u seroznim dupljama .
- Limfocite
- Adipozne ćelije
Pored toga u krznu su smešteni i:
- završeci krvnih i limfnih sudova;
- nervni završeci
- razni čulni organi
- mišićna vlakna
- derivati epidermisa i krzna
KOŽNE ŽLEZDE
Kod nižih kičmenjaka ( kolousta i riba ), one su , kao i kod beskičmenjaka , jednoćelijske i proizvode sluz koja smanjuje trenje pri kretanju kroz vodu . Kod ostalih kičmenjaka kožne žlezde su višećelijske . Kod vodozemaca one izlučuju sluz koja vlaži kožu što omogućava disanje koje se kod njih u znatnoj meri obavlja preko kože . Neke sluzne žlezde vodozemaca mogu da stvaraju otrove koji služe za zaštitu .
Kod gmizavaca kožne žlezde nemaju ekskretornu ulogu , već uglavnom stoje pod uticajem seksualiteta , kao npr . mošusne žležde krokodila .
Najčešća i najpoznatija žlezda u koži ptica je trtična žlezda koja luči mastan sektret kojim se premazuje perje i koja je naročito razvijena kod vodenih ptica .
Kod sisara su razvijene znojne , lojne i mlečne žlezde . Tečnim sekretom znojnih žlezda se izbacuju proizvodi razmene materija , a imaju ulogu i u termoregulaciji ( snižavanje telesne temperature ) . U obliku su cevčica čiji je donji kraj uvijen u klupko i smešten u krznu , a gornji se izliva na površinu kože . Mogu da budu raspoređene po celoj površini tela ili samo na određenim mestima ( kod psa se nalaze na njušci ) . Kod kitova nema ovih žlezda . Sekret znojnih žlezda može da bude gust i mastan , npr . u uhu čoveka . ( Kod čoveka se nalazi oko 2,5 miliona znojnih žlezda koje su najgušće raspoređene na dlanovima , tabanima , pod pazuhom i na čelu ) .
Lojne žlezde proizvode mastan sekret koji se izlučuje pri korenu dlake i služi za njihovo podmazivanje i sprečava isušivanje i perutanje kože . Nema ih na golim delovima tela , osim na očnim kapcima i usnama .
Mlečne žlezde su dobro razvijene samo kod ženki i njihov sekret služi za ishranu mladunaca .
Osim navedenih , kod sisara postoji čitav niz drugih žlezda čiji je sekret mirišljav i služi za međusobno prepoznavanje ili kao sredstvo za odbranu .
Kod gmizavaca kožne žlezde nemaju ekskretornu ulogu , već uglavnom stoje pod uticajem seksualiteta , kao npr . mošusne žležde krokodila .
Najčešća i najpoznatija žlezda u koži ptica je trtična žlezda koja luči mastan sektret kojim se premazuje perje i koja je naročito razvijena kod vodenih ptica .
Kod sisara su razvijene znojne , lojne i mlečne žlezde . Tečnim sekretom znojnih žlezda se izbacuju proizvodi razmene materija , a imaju ulogu i u termoregulaciji ( snižavanje telesne temperature ) . U obliku su cevčica čiji je donji kraj uvijen u klupko i smešten u krznu , a gornji se izliva na površinu kože . Mogu da budu raspoređene po celoj površini tela ili samo na određenim mestima ( kod psa se nalaze na njušci ) . Kod kitova nema ovih žlezda . Sekret znojnih žlezda može da bude gust i mastan , npr . u uhu čoveka . ( Kod čoveka se nalazi oko 2,5 miliona znojnih žlezda koje su najgušće raspoređene na dlanovima , tabanima , pod pazuhom i na čelu ) .
Lojne žlezde proizvode mastan sekret koji se izlučuje pri korenu dlake i služi za njihovo podmazivanje i sprečava isušivanje i perutanje kože . Nema ih na golim delovima tela , osim na očnim kapcima i usnama .
Mlečne žlezde su dobro razvijene samo kod ženki i njihov sekret služi za ishranu mladunaca .
Osim navedenih , kod sisara postoji čitav niz drugih žlezda čiji je sekret mirišljav i služi za međusobno prepoznavanje ili kao sredstvo za odbranu .
BOJA KOŽE
Boja kože zavisi od tri faktora :
Ispod kože nalazi se potkožni sloj koji je rastresitiji u odnosu na krzno . Ovaj sloj povezuje kožu sa mišićima . U njemu se često nagomilavaju rezerve masti .
Boja kože zavisi od pigmenta melanina . Što u koži više ima melanina koža je više tamnija , a takva koža je manje izložena suncu . U suprotnom koža više izloženija suncu i ima više šanse da je sunce opeče .
- žućkaste nijanse ćelija epidermisa ;
- prozračnosti ćelija epidermisa , usled čega se provide krvni sudovi ispod njega , što daje ljubičaste tonove koži ;
- vrste i količine pigmenta
Ispod kože nalazi se potkožni sloj koji je rastresitiji u odnosu na krzno . Ovaj sloj povezuje kožu sa mišićima . U njemu se često nagomilavaju rezerve masti .
Boja kože zavisi od pigmenta melanina . Što u koži više ima melanina koža je više tamnija , a takva koža je manje izložena suncu . U suprotnom koža više izloženija suncu i ima više šanse da je sunce opeče .
KOŽA ČOVEKA
Koža prekriva celo telo i jedan je od najvećih sistema organa ljudskog organizma . Ukupna površina kože odraslog čoveka je između 1.5 i 2 kvadratna metra . Debljina kože je promenljiva i kreće se od 0.5 do 4 milimetra . Najtanja je na očnim kapcima , a najdeblja je na dlanovima i petama . Koža ima tri sloja : epidermis, dermis i hipodermis . Najbrojnije ćelije epidermisa su keratinociti , a osim njih postoje i melanociti ( pigmentne ćelije ) , Langerhansove ćelije i Merkelove ćelije . Dermis se sastoji od papilarnog dela i retikularnog dela koji se razlikuju po gustini ćelija i vezivnog tkiva . Hipodermis predstavlja uglavnom masno tkivo . Koža se oko telesnih otvora transformiše u sluzokožu .