ZUBI
Zubi ( latinski - dens , dentis , grčki - δόντι ) su kalcifikovani organi , koji se nalaze na početku digestivnog trakta , u usnoj duplji . Usađeni su u alveolarne nastavke gornje i donje vilice i smešteni u čašice ( alveole ) . Čovek obično ima 32 stalna i 20 mlečnih zuba .
ANATOMSKI DELOVI ZUBA
Na svakom zubu se razlikuju tri osnovna dela : kruna , vrat i koren .
Kruna zuba ( corona dentis ) se označava sa dva termina : anatomska i klinička kruna . Anatomska kruna je deo zuba prekriven sa gleđi . Ona se kod intaktnog zubnog niza ne vidi cela , jer joj je vratni deo prekriven desnima . Klinička kruna je vidljivi deo zuba i može , ali ne mora , da odgovara anatomskoj kruni . Ona se obično menja tokom života usled resorpcije okolnog koštanog tkiva , povlačenja gingive i slično .
Vrat zuba ( collum s. cervix dentis ) je suženje na granici gleđi i cementa , u obliku plitkog žleba ( cervikalna linija ili gleđno - cementni spoj ) i u fiziološkim uslovima je prekriven oralnom sluzokožom . Između zuba i sluzokože nalazi se uzak prostor dubine do 1,5mm koji se naziva fiziološki džep .
Koren zuba ( radix dentis ) takođe je označen sa dva termina . Anatomski koren je deo zuba prekriven cementom i usađen je u zubnu jamicu ( alveolu ) . Klinički koren je onaj deo zuba koji se ne vidi pri inspekciji u ustima i može , ali ne mora , da odgovara anatomskom korenu . Broj i veličina korenova varira od zuba do zuba .
Kruna zuba ( corona dentis ) se označava sa dva termina : anatomska i klinička kruna . Anatomska kruna je deo zuba prekriven sa gleđi . Ona se kod intaktnog zubnog niza ne vidi cela , jer joj je vratni deo prekriven desnima . Klinička kruna je vidljivi deo zuba i može , ali ne mora , da odgovara anatomskoj kruni . Ona se obično menja tokom života usled resorpcije okolnog koštanog tkiva , povlačenja gingive i slično .
Vrat zuba ( collum s. cervix dentis ) je suženje na granici gleđi i cementa , u obliku plitkog žleba ( cervikalna linija ili gleđno - cementni spoj ) i u fiziološkim uslovima je prekriven oralnom sluzokožom . Između zuba i sluzokože nalazi se uzak prostor dubine do 1,5mm koji se naziva fiziološki džep .
Koren zuba ( radix dentis ) takođe je označen sa dva termina . Anatomski koren je deo zuba prekriven cementom i usađen je u zubnu jamicu ( alveolu ) . Klinički koren je onaj deo zuba koji se ne vidi pri inspekciji u ustima i može , ali ne mora , da odgovara anatomskom korenu . Broj i veličina korenova varira od zuba do zuba .
- Jednokoreni zubi su sekutići , očnjaci i pretkutnjaci ( sa izuzetkom gornjeg prvog premolara ) .
- Dvokoreni zubi su gornji prvi pretkutnjak i svi donji kutnjaci ,
- Trokoreni zubi su gornji kutnjaci ( prvi i drugi ) .
STRUKTURA ( GRAĐA ) ZUBA
Svaki ljudski zub je izgrađen od tri kalcifikovana tkiva : gleđi , dentina i specijalizovanog vezivnog tkiva — zubne pulpe .
GLEĐ
Zubna gleđ ili caklina ( substantia adamantina s. enamelum ) je čvrsto mineralno tkivo , koje prekriva dentin u predelu anatomske krune zuba . Sadrži 4 - 6 % organskih i 94 - 96 % neorganskih materija , a najbolje je razvijena na griznoj površini . To je najtvrđi deo zuba ( i najtvrđe tkivo u organizmu uopšte ) , ali je veoma krta . Sastoji se od šestougaonih gleđnih prizmi promera 3 - 6μm, tj . velikih i veoma zbijenih kristala kalcijumhidroksiapatita za koji su vezani joni karbonata , Mg , Na , K itd . Ovi kristali su ugrađeni u finu mrežu veoma čvrstih i gotovo potpuno nerastvorljivih proteinskih vlakana , a spoljašnja površina gleđi je prekrivena gleđnom košuljicom ( cuticula dentis ) . Zahvaljujući svom sastavu , gleđ je veoma otporna na dejstvo enzima , kiselina i ostalih korozivnih materija i predstavlja prvu i glavnu liniju odbrane zuba od karijesa . Gleđ je translucentna ( delimično providna ) , tako da boja zuba ( koja varira od žućkaste do svetlo sive i beličasto - plave ) zavisi od boje dentina i providnosti gleđi . Što je gleđ manje providna to su zubi belji , a na translucenciju utiču debljina , gustina , stepen kalcifikacije i homogenost gleđi .
DENTIN
Dentin ( substantia eburnea ) ili zubna kost je čvrsto tkivo koje izgrađuje najveći deo zuba . Ne vidi se pri inspekciji zuba in situ u ustima , jer je pokriven sa gleđi ( u predelu krune ) i cementom ( u predelu korena ) . Ima približan oblik zuba , a u centralnom delu formira zubnu šupljinu . Po sastavu je sličan kostima i sadrži 28 % organskih i 72% neorganskih materija . Sastoji se uglavnom od kristala hidroksiapatita , koji su ugrađeni u čvrstu mrežu kolagenih vlakana , a soli kalcijuma ga čine veoma otpornim na pritisak . Kroz dentin prolaze mnogobrojni Haversovi kanalići promera 2-5μm , kroz koje se protežu Tomasova vlakna ( ogranci krvnih sudova i nerava ) i fibra vlakna (periferni produžeci ćelija odontoblasta koje grade dentin ) . Dentin se stvara kontinuirano tokom celog života ( sekundarni i tercijarni dentin ) , a boja mu varira od žućkaste do belosive .
CEMENT
Cement ( substantia ossea s. crusta petrosa ) je mineralizovano vezivno tkivo , koje prekriva dentin u predelu anatomskog korena zuba . Po građi je sličan kostima i sadrži 32 % organskih i 68 % neorganskih materija . Najdeblji je u predelu vrha ( 01 - 02mm ) i račvanja korenova . Prožet je sistemom kanalića i lakuna , kroz koji prolaze tanke fibrile ( koje odgovaraju Šarpejevim vlaknima kostiju ) , a koje fiksiraju zub za okolnu alveolu . Cement se , slično dentinu , stvara tokom celog života a ima i veliki reparatorni potencijal .
PULPA
Zubna pulpa ( pulpa dentis ) ispunjava unutrašnjost zuba , a sastoji se od rastresitog vezivnog tkiva . Osnovni strukturni elementi pulpe su vezivno - tkivne ćelije , vlakna i osnovna supstanca . U osnovnoj supstanci ( koja potiče iz krvne plazme ) nalaze se kolagena i elastična vlakna , krvni i limfni sudovi , nervna vlakna i relativno mali broj ćelija ( odontoblasta , fibroblasta , fibrocita , mezenhimalnih ćelija , histiocita , limfocita , mastocita i slično ) . Kod starijih osoba se pulpa postepeno smanjuje zbog slabije prokrvljenosti , ali se smanjuje i zubna šupljina zbog stvaranja novih slojeva dentina . Pulpa ima više uloga ( funkcija ) :
- formativnu u produkciji kolagenih vlakana i stavaranju dentina ,
- nutritivnu jer reguliše metabolizam osnovnih elemenata svih delova zuba ,
- neurosenzornu jer sadrži osećajna nervna vlakna , i
- odbrambenu ulogu koja se ogleda u stvaranju sekundarnog i tercijarnog dentina.
ZUBNA ŠUPLJINA
Pulpna komora ( cavum dentis ) je analogna spoljašnjoj konturi zuba i u njen sastav ulaze sledeći delovi : komora pulpe ( koja se nalazi u predelu anatomske krune zuba ) , rogovi pulpe ( okluzalni produžeci komore ) , pulpni kanal ( lokalizovan u predelu korena ) , apikalni otvor ( šupljina u predelu vrha korena kroz koji prolaze nervni i nutritivni elementi ) , lateralni ili akcesorni kanali , pomoćni ili suplementarni kanali i anastamoze ( koje povezuju pulpne kanale ) .
TEORIJE O POSTANKU ZUBA
Postoji nekoliko teorija koje objašnjavaju nastanak zuba , a sve se zasnivaju na analizama fosilnih ostataka . Nijedna od njih nije u potpunosti potvrđena . Trituberkularna teorija ili teorija diferencijacije kaže da je humani zubik nastao od jednokvržičnih zuba reptila . Ovu teoriju je objavio Ozborn 1888 godine . On smatra da su se na postojećoj kvržici prvo pojavile dve oštre elevacije , od kojih su daljom evolucijom nastale još dve kvržice . U periodu Jure pojavile su se i dodatne kvržice i tako su formirane okluzalne površine današnjih kutnjaka .
Konkrescentna teorija smatra da su današnji zubi sisara nastali spajanjem pojedinačnih zuba reptila , i da broj kvržica odgovara broju spojenih primarnih zuba .
Koncentracijska ili dimer teorija , koju je predložio Bolk 1916 godine , kaže da su složeni zubi sisara nastali nepotpunim cepanjem jednostavne dentalne osnove reptila .
Konkrescentna teorija smatra da su današnji zubi sisara nastali spajanjem pojedinačnih zuba reptila , i da broj kvržica odgovara broju spojenih primarnih zuba .
Koncentracijska ili dimer teorija , koju je predložio Bolk 1916 godine , kaže da su složeni zubi sisara nastali nepotpunim cepanjem jednostavne dentalne osnove reptila .
FORMIRANJE ZUBA
Formiranje denticije ( odontogeneza ) obuhvata tri faze :
- fazu rasta i razvoja zuba ,
- fazu erupcije i
- fazu okluzalne adaptacije .
FAZA RASTA I RAZVOJA ZUBA
Rast i razvoj zuba prolazi kroz četiri stadijuma : stadijum zametka , stadijum kape , stadijum zvona i stadijum formiranja korena .
Stadijum zametka počinje u šestoj nedelji intrauterinog života ploda . Ektodermalni epitel zadebljava i formira epitelnu gredicu , koja se razvija i spušta u dubinu mezoderma . Ona se deli na spoljašnji i unutrašnji segment ( primarna dentalna lamina ) na kojem se u osmoj nedelji počinju formirati zameci prvih mlečnih zuba ( koji su ujedno i gleđni organ ) .
U stadijumu kape započinje kalcifikacija gleđnog organa , proliferacija epitelnih ćelija zametka u okolni mezoderm i invaginacija bazalnog dela gleđnog organa .
U stadijumu zvona se nastavlja proliferacija epitela i produbljivanje invaginacije u bazalnom području gleđnog organa . U udubljenje urasta mezoderm i formira dentalnu papilu , od koje će nastati zubna pulpa . Od mezenhimnih ćelija razvija se folikularna vrećica , koja sa dentalnom papilom i gleđnim organom čini zubnu klicu .
Zubna pulpa sa periferno raspoređenim odontoblastima započinje stvaranje dentina ( dentinogeneza ) , a gleđni organ pomoću ameloblasta stvaranje gleđi ( amelogeneza ) . Folikularna vrećica formira fibrovaskularnu kapsulu oko zuba u razvoju , koja je odgovorna za nutriciju , a ima i druge važne uloge . Na kraju stadijuma zvona počinje stvaranje kosti u mezodermu , folikul se transformiše u periodontalno tkivo , a od gleđnog organa nastaje sekundarna dentalna lamina ( za supstituentne zube ) . Takođe gleđ i dentin formiraju zonu koja će postati gleđno - dentinski spoj .
Stadijum formiranja korena se karakteriše stvaranjem strukture korenova od Hertvigove epitelne ovojnice , koja nastaje u stadijumu zvona od unutrašnjeg sloja gleđnog organa .
Dakle , gleđ zuba je ektodermalnog , a ostale strukture ( pulpa , dentin i cement ) mezodermalnog porekla .
Stadijum zametka počinje u šestoj nedelji intrauterinog života ploda . Ektodermalni epitel zadebljava i formira epitelnu gredicu , koja se razvija i spušta u dubinu mezoderma . Ona se deli na spoljašnji i unutrašnji segment ( primarna dentalna lamina ) na kojem se u osmoj nedelji počinju formirati zameci prvih mlečnih zuba ( koji su ujedno i gleđni organ ) .
U stadijumu kape započinje kalcifikacija gleđnog organa , proliferacija epitelnih ćelija zametka u okolni mezoderm i invaginacija bazalnog dela gleđnog organa .
U stadijumu zvona se nastavlja proliferacija epitela i produbljivanje invaginacije u bazalnom području gleđnog organa . U udubljenje urasta mezoderm i formira dentalnu papilu , od koje će nastati zubna pulpa . Od mezenhimnih ćelija razvija se folikularna vrećica , koja sa dentalnom papilom i gleđnim organom čini zubnu klicu .
Zubna pulpa sa periferno raspoređenim odontoblastima započinje stvaranje dentina ( dentinogeneza ) , a gleđni organ pomoću ameloblasta stvaranje gleđi ( amelogeneza ) . Folikularna vrećica formira fibrovaskularnu kapsulu oko zuba u razvoju , koja je odgovorna za nutriciju , a ima i druge važne uloge . Na kraju stadijuma zvona počinje stvaranje kosti u mezodermu , folikul se transformiše u periodontalno tkivo , a od gleđnog organa nastaje sekundarna dentalna lamina ( za supstituentne zube ) . Takođe gleđ i dentin formiraju zonu koja će postati gleđno - dentinski spoj .
Stadijum formiranja korena se karakteriše stvaranjem strukture korenova od Hertvigove epitelne ovojnice , koja nastaje u stadijumu zvona od unutrašnjeg sloja gleđnog organa .
Dakle , gleđ zuba je ektodermalnog , a ostale strukture ( pulpa , dentin i cement ) mezodermalnog porekla .
FAZA ERUPCIJE ZUBA
Erupcija zuba predstavlja proces nicanja zuba i može da se podeli na fazu aktivne i fazu pasivne erupcije ( okluzalne adaptacije ) . Smatra se da je proces nicanja završen kada zub uspostavi kontakt sa antagonistom iz suprotne vilice . Faza aktivne erupcije obuhvata tri etape : intraosealnu , transgingivalnu i supragingivalnu etapu .
FAZA OKLUZALNE ADAPTACIJE ZUBA
Okluzalna adaptacija predstavlja pasivnu erupciju zuba , u čijoj se osnovi nalazi proces abrazije . Dalje nicanje zuba je onemogućeno okluzalnim kontaktima antagonista , osim u slučaju gubitka zuba kada se javlja ekstruzija njegovog oponenta iz suprotne vilice . U toku ove faze se završava rast i razvoj korenova , uspostavljaju stabilni okluzalni odnosi i dr .
FAKTORI KOJI UTIČU NA RAZVOJ ZUBA
Na razvoj i brzinu nicanja zuba mogu delovati hormoni šittne žlezde i hormon rasta . Osim toga , na deponovanje soli u zubima u ranom stadijumu njihovog razvoja deluju količina kalcijuma i fosfata u hrani , vitamin D , paratireoidni hormon i slično . Kada su svi ovi faktori normalni strukture zuba se pravilno razvijaju , a u suprotnom razvoj i struktura zubnih organa mogu biti ozbiljno poremećeni .
MORFOGENEZA
Fiziološki procesi u toku morfogeneze su podeljeni u nekoliko faza : faza inicijacije ( u kojoj nastaju zameci zuba ) , faza proliferacije ( koja utiče na njihovu veličinu i proporcije ) , faza histodiferencijacije ( kada nastaju gleđ i ćelije koje stvaraju dentin — odontoblasti ) , faza morfodiferencijacije ( kada se određuje oblik i veličina zuba ) i faza apozicije ( koja obuhvata deponovanje gleđi i dentina ) .
UZGAJANJE U LABORATORIJI
Grupa naučnika sa Univerziteta za nauku u Tokiju je početkom 2007 godine uspešno izvela eksperiment " uzgajanja " i presađivanja zubnih organa u vilicu miša . Oni su injektirali mezenhimalne i epitelijalne ćelije u strukturu kolagena i 14 dana pratili kako rastu i diferenciraju se svi strukturni elementi zuba . Potom si ih presadili u kavitet prethodno izvađenog zuba i ovi su normalno izrasli i razvili se . Metoda koju su koristili japanski naučnici je prvi put pokazala , da je moguće od nekoliko ćelija razviti ceo organ .
KLASIFIKACIJA ZUBA
Zubi se mogu podeliti po :
Prema morfološkim karakteristikama zubi se dele na klase :
Zubi obrazuju takozvane dentalne lukove . Gornji dentalni luk ( na latinskom - arcus dentalis superior ) ima oblik poluelipse , a donji ( arcus dentalis inferior ) oblik parabole . Zajedno oni čine zubik ( dentura ) .
Prema mestu u zubnom luku zubi se dele na :
- periodu nicanja ,
- morfološkom obliku i
- lokalizaciji u dentalnom luku .
Prema morfološkim karakteristikama zubi se dele na klase :
- sekutiće ( dentes incisivi ) ,
- očnjake ( dentes canini ) ,
- pretkutnjake ili premolari ( dentes praemolares ) i
- kutnjake ili molari ( dentes molares ) .
Zubi obrazuju takozvane dentalne lukove . Gornji dentalni luk ( na latinskom - arcus dentalis superior ) ima oblik poluelipse , a donji ( arcus dentalis inferior ) oblik parabole . Zajedno oni čine zubik ( dentura ) .
Prema mestu u zubnom luku zubi se dele na :
- gornje i donje zube ( dentes superiores et inferiores ) ;
- desne i leve zube ( dentes lateri dextri et sinistri ) ;
- prednje i bočne zube ( dentes anteriores s. intercanini , s. frontales et dentes posteriores s. postcanini , s. transcanini ) .
- sekutići , koji seku hranu , i
- očnjaci , koji kidaju hranu ,
- pretkutnjaci ( premolari ) ili mali kutnjaci , koji gnječe i melju hranu i
- kutnjaci ( molari ) , koji imaju istu funkciju kao i pretkutnjaci .
DENTALNA FORMULA
Dve zamišljene linije : horizontalna ( okluzalna ) i vertikalna ( sagitalna ) medijalna linija dele zubik na četiri simetrična kvadranta . Dentalna formula prikazuje broj zuba , po klasama , u odgovarajućem kvadrantu . Pošto se kod ljudi u svakom kvadrantu nalazi isti broj i identične klase zuba , konvencijom je utvrđeno da se njihova dentalna formula odnosi na gornji levi kvadrant ( 2 - 1 - 2 - 3 ) . U njemu , dakle , imamo dva sekutića , jedan očnjak , dva pretkutnjaka i tri kutnjaka . Dentalna formula mlečne denticije glasi 2 - 1 - 2 ( dva sekutića , jedan očnjak i dva kutnjaka ) .
OBELEŽAVANJE ZUBA
Postoji više načina ( sistema ) obeležavanja zuba : univerzalni numerički sistem ( na engleskom - ADA-system ) , Palmerova metoda , sistem znakova plus ( + ) i minus ( − ) , binarni sistem ( na engleskom - FDI ) itd . Danas se u svetu najčešće koristi binarni brojčani sistem , ustanovljen u Bukureštu 1970 godine na zasedanju Međunarodne stomatološke federacije . Zubni lukovi su podeljeni na četiri kvadranta koji su obeleženi brojevima 1 — 4 za stalnu denticiju ( pri čemu 1 označava gornji desni , 2 gornji levi , 3 donji levi i 4 donji desni kvadrant ) . Četiri kvadranta mlečne denticije su obeležena brojevima 5 — 8 . Drugi broj u sistemu označava položaj zuba u kvadrantu , idući od medijalne linije . Tako na primer , gornji desni očnjak se označava sa 13 ( jedan - tri ) ; donji levi lateralni sekutić sa 32 ( tri - dva ) itd .
POTPORNE STRUKTURE ZUBA
Tkiva koja pružaju potporu zubima nazivaju se jednim imenom parodoncijum . Tu spadaju gingiva , cement , periodoncijum i koštana alveola .Gingiva ( desni ) je mastikatorna sluzokoža koja prekriva alveolarne nastavke gornje i donje vilice . Deli se na slobodnu ( marginalnu ) i pripojnu gingivu . Slobodna gingiva oblaže vrat zuba , obično je svetloljubičaste boje , talasasta je i visoka oko 0,5-2mm . Prostor između gingive i zuba naziva se gingivalni sulkus . U apikalnom smeru slobodna prelazi u pripojnu gingivu , koja je čvrsto pripojena za podlogu i nešto crvenija u odnosu na slobodnu gingivu .
Periodoncijum je tkivo koje okružuje koren zuba i pričvršćuje ga za fascikularnu kost . Prostor između kosti i zuba naziva se periodontalni prostor . U njemu se nalaze ćelije , krvni i limfni sudovi , nervi i Šarpejeva vlakna . To su kolagena , neelastična , talasasta vlakna koja su razapeta između zuba i alveole i koja ograničavaju pokrete zuba samo u fiziološkim granicama . Grupisana su u snopove i dele se na gingivalnu i alveolarnu grupu .
Alveole su zubne čašice , smeštene u alveolarnim nastavcima gornje i donje vilice , a međusobno su odeljene pregradama . Pregrade između alveola susednih zuba se nazivaju septa interalveolarija ( septa interalveolaria ), a između korenova jednog zuba septa interradikularija ( septa interradicularia ) . Zid alveole se naziva i prava alveolarna ili vlaknasta kost , pošto su u nju ugrađeni krajevi periodontalnih vlakana .
Fiziološke uloge pripojnog sistema su : potporna ( preko njega se ostaruje biološka i mehanička veza zuba sa alveolom ) , formativna ( koju obavljaju ćelije osteoblasti , fibroblasti i cementoblasti omogućavajući visok reparatorni potencijal potpornih struktura ) , nutritivna ( koju obavljaju arterijski krvni sudovi ) , neurosenzorna i zaštitna uloga ( jer prihvata i amortizuje različite sile koje deluju na zub ) .
Periodoncijum je tkivo koje okružuje koren zuba i pričvršćuje ga za fascikularnu kost . Prostor između kosti i zuba naziva se periodontalni prostor . U njemu se nalaze ćelije , krvni i limfni sudovi , nervi i Šarpejeva vlakna . To su kolagena , neelastična , talasasta vlakna koja su razapeta između zuba i alveole i koja ograničavaju pokrete zuba samo u fiziološkim granicama . Grupisana su u snopove i dele se na gingivalnu i alveolarnu grupu .
Alveole su zubne čašice , smeštene u alveolarnim nastavcima gornje i donje vilice , a međusobno su odeljene pregradama . Pregrade između alveola susednih zuba se nazivaju septa interalveolarija ( septa interalveolaria ), a između korenova jednog zuba septa interradikularija ( septa interradicularia ) . Zid alveole se naziva i prava alveolarna ili vlaknasta kost , pošto su u nju ugrađeni krajevi periodontalnih vlakana .
Fiziološke uloge pripojnog sistema su : potporna ( preko njega se ostaruje biološka i mehanička veza zuba sa alveolom ) , formativna ( koju obavljaju ćelije osteoblasti , fibroblasti i cementoblasti omogućavajući visok reparatorni potencijal potpornih struktura ) , nutritivna ( koju obavljaju arterijski krvni sudovi ) , neurosenzorna i zaštitna uloga ( jer prihvata i amortizuje različite sile koje deluju na zub ) .
VASKULARIZACIJA I INERVACIJA ZUBA
Zubna pulpa je bogato prokrvljena , što se dovodi u vezu sa njenim mnogobrojnim i značajnim funkcijama . Krvni sudovi za zube gornje vilice potiču iz a. alveolaris superior posterior i aa. alveolares superiores anteriores ( grana vilične i infraorbitalne arterije ) , dok su donji zubi vaskularizovani od strane a. alveolaris inferior ( bočne grane vilične arterije ) . Ovi krvni sudovi se potom dele i daju ogranke za zubnu pulpu i okolne potporne strukture . Cirkulaciju krvi regulišu vlakna autonomnog nervnog sistema . Gornji zubi su inervisani preko gornjeg dentalnog spleta u čiji sastav ulaze n. maxillaris i n.infraorbitalis , a donji zubi dobijaju živce od donjeg dentalnog spleta koji izgrađuju n. alveolaris inferior i n.incisivus .
KOMPARATIVNA ANALIZA
Većina današnjih kičmenjaka ima zube . Čovek je razvio najsloženiji dentalni sistem prilagođen raznovrsnoj ishrani, i on se nalazi na vrhu evolutivne lestvice . Kod životinja su zubi veoma raznoliki , a njihova morfologija odgovara funkciji odnosno načinu ishrane životinje . Zbog toga je kod biljojeda prisutan veći broj bočnih zuba , čija velika grizna površina omogućava dobro žvakanje i pripremu hrane za dalje varenje . I ostali deo sistema za varenje je specifičan i prilagođen biljnoj ishrani . Sa druge strane , mesožderi imaju razvijene prednje zube ( posebno očnjake ) prilagođene za hvatanje plena i kidanje mesa . Kod nekih vrsta zubi rastu samo jednom tokom života ( monodonti ) , dok se kod drugih oni neprekidno obnavljaju ( polidonti ) . Neke životinje ( poput kornjača ) su bezube , a druge ( poput ajkula ) imaju ogroman broj zuba koji mogu da se pomeraju i koji rastu svake dve nedelje . Kod morskog konja očnjaci rastu tokom celog života , a kod glodara rastu sekutići koji se troše kroz glodanje i stalno imaju istu dužinu . Nekim vrstama glodara , kao što je gvinejsko prase , pored sekutića konstantno rastu i kutnjaci . Pojedine vrste imaju veoma specifičan oblik zuba (uslovljen funkcijom) kao npr. šuplji očnjak kod zmija otrovnica . Ubedljivo nasloženiji i najbolje razvijen zubik u životinjskom svetu imaju primati , a najsličniju denticiju čoveku imaju šimpanze .
ZANIMLJIVOSTI
Paleontolozi koriste zube za analizu i identifikaciju fosilnih ostataka . Osim toga , oni se koriste i za identifikaciju žrtava različitih nesreća , kada nije moguće izvesti DNK analizu . Tvrda zubna tkiva su jedan od najdugovečnijih fizičkih pokazatelja postojanja nekog pojedinca nakon njegove smrti . Na humanom zubiku je evidentirano više od 100 različitih morfoloških detalja , a od toga je 30 - 40 detaljno proučeno , definisano i standardizovano za dentoantropološku analizu . Beleženje morfoloških detalja , varijacija i anomalija zuba ima veliki značaj u proučavanju ljudske evolucije , skeletne biologije izumrlih naroda , a takođe i u paleostomatologiji i forenzičnoj stomatologiji . U nekim kulturama zubima su pripisivana magična svojstva , radi njihove dugotrajnosti . Osim toga oni su se koristili kao nakit u vidu ogrlica , minđuša i sl . Primitivni narodi su ih stavljali na vrhove strela ili su koristili zube životinja kao sečiva , sekire itd .