BOLESTI KOŽE OD A DO Š
A
Autoimuni pluriglandularni sindrom I
Autoimuni pluriglandularni sindrom predstavlja adrenalnu insuficijenciju udruženu sa mukokutanom kandidijazom i hipoparatireoidizmom .
Uzrok nastanka
Smatra se da se ovaj sindrom nasleđuje autozomno - recesivno . Dokazana je i imunološka priroda oboljenja pojavom antiadrenalnih i antiparatireoidnih antitela .
Klinička slika
Autoimuni pluriglandularni sindrom tip I se pojavljuje najčešće u dečjem uzrastu . Prvi klinički znaci su pojava mukokutane kandidijaze udružene se hipoparatireoidizmom , dok se adrenalna insuficijencija javlja mnogo kasnije . Pored toga nije isključena pojava nekih drugih pratećih oboljenja – alopecije , malapsorpcije , insuficijencije gonada , perniciozne anemije , hroničnog aktivnog hepatitisa , oboljenja štitaste žlezde i insulin zavisnog dijabetesa .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze , kliničke slike , obejktivnog pregleda , imunološko - laboratorijske dijagnostike , radiološkh nalaza .
Lečenje
Terapija je kompleksna i zavisi od simptomatologije i oboljenja koja se javljaju u sklopu sindroma . Svaki vid terapije može komplikovati prisutna malapsorpcija .
Autoimuni pluriglandularni sindrom I
Autoimuni pluriglandularni sindrom predstavlja adrenalnu insuficijenciju udruženu sa mukokutanom kandidijazom i hipoparatireoidizmom .
Uzrok nastanka
Smatra se da se ovaj sindrom nasleđuje autozomno - recesivno . Dokazana je i imunološka priroda oboljenja pojavom antiadrenalnih i antiparatireoidnih antitela .
Klinička slika
Autoimuni pluriglandularni sindrom tip I se pojavljuje najčešće u dečjem uzrastu . Prvi klinički znaci su pojava mukokutane kandidijaze udružene se hipoparatireoidizmom , dok se adrenalna insuficijencija javlja mnogo kasnije . Pored toga nije isključena pojava nekih drugih pratećih oboljenja – alopecije , malapsorpcije , insuficijencije gonada , perniciozne anemije , hroničnog aktivnog hepatitisa , oboljenja štitaste žlezde i insulin zavisnog dijabetesa .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze , kliničke slike , obejktivnog pregleda , imunološko - laboratorijske dijagnostike , radiološkh nalaza .
Lečenje
Terapija je kompleksna i zavisi od simptomatologije i oboljenja koja se javljaju u sklopu sindroma . Svaki vid terapije može komplikovati prisutna malapsorpcija .
Amyloidosis cutis nodularis atrophicans
Amyloidosis cutis nodularis atrophicans spada u grupu lokalnih kutanih amiloidoza .
Uzrok nastanka
Etiopatogeneza je nepoznata . Nekada se javlja uz dijabetes melitus .
Klinička slika
Kod amyloidosis cutis nodularis atrophicans , nodularne lezije , ponekad propraćene delimičnom atrofijom kože , koje se pojavljuju na koži trupa i ekstremiteta , su uzrokovane deponovanjem amiloida AL u koži . U kliničkoj slici vide se solitarni ( pojedinačni ) ili multipli čvorovi ili pločasti infiltrati , crvenkastosmeđe boje , sa tendencijom regresije i atrofije kože u centru promene .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze , kliničke slike , dermatološkog pregleda i patohistološkog nalaza .
Lečenje
U terapiji dolazi u obzir hirurška ekscizija manjih promena . A primenjuju se i kortikosteroidi lokalno , UVB fototerapija i dermoabrazija .
Amyloidosis cutis nodularis atrophicans spada u grupu lokalnih kutanih amiloidoza .
Uzrok nastanka
Etiopatogeneza je nepoznata . Nekada se javlja uz dijabetes melitus .
Klinička slika
Kod amyloidosis cutis nodularis atrophicans , nodularne lezije , ponekad propraćene delimičnom atrofijom kože , koje se pojavljuju na koži trupa i ekstremiteta , su uzrokovane deponovanjem amiloida AL u koži . U kliničkoj slici vide se solitarni ( pojedinačni ) ili multipli čvorovi ili pločasti infiltrati , crvenkastosmeđe boje , sa tendencijom regresije i atrofije kože u centru promene .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze , kliničke slike , dermatološkog pregleda i patohistološkog nalaza .
Lečenje
U terapiji dolazi u obzir hirurška ekscizija manjih promena . A primenjuju se i kortikosteroidi lokalno , UVB fototerapija i dermoabrazija .
Amyloidosis cutis maculos
Amyloidosis cutis maculosa spada u grupu lokalizovanih kutanih amiloidoza .
Uzrok nastanka
Patogeneza je nepoznata , nekada je makularna amiloidoza udružena sa lihen amiloidozusom i neki autori je smatraju njenom varijantom .
Klinička slika
Amyloidosis cutis maculosa je makularna forma lokalizovane kutane amiloidoze kod koje se depoziti amiloida AK deponuju u koži , najčešće u intraskapularnoj regiji . Vide se sivosmeđe hiperpigmentovane makule u interskapularnoj regiji , koje formiraju neoštro ograničene plakove različite veličine i oblika . Svrab je umeren . Tok bolesti je hroničan .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze , kliničke slike , dermatološkog pregleda i patohistološkog nalaza .
Lečenje
Primenjuju se kortikosteroidi lokalno ili intralezionalno i etretinat , a dolazi u obzir i dermoabrazija .
Amyloidosis cutis maculosa spada u grupu lokalizovanih kutanih amiloidoza .
Uzrok nastanka
Patogeneza je nepoznata , nekada je makularna amiloidoza udružena sa lihen amiloidozusom i neki autori je smatraju njenom varijantom .
Klinička slika
Amyloidosis cutis maculosa je makularna forma lokalizovane kutane amiloidoze kod koje se depoziti amiloida AK deponuju u koži , najčešće u intraskapularnoj regiji . Vide se sivosmeđe hiperpigmentovane makule u interskapularnoj regiji , koje formiraju neoštro ograničene plakove različite veličine i oblika . Svrab je umeren . Tok bolesti je hroničan .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze , kliničke slike , dermatološkog pregleda i patohistološkog nalaza .
Lečenje
Primenjuju se kortikosteroidi lokalno ili intralezionalno i etretinat , a dolazi u obzir i dermoabrazija .
Acropustulosis infantilis
Acropustulosis infantilis – infantilna akropustuloza je veoma retko kožno oboljenje male dece .
Uzrok nastanka
Etiopatogeneza bolesti nije poznata .
Klinička slika
Bolest se karakteriše pojavom pustula ( mehurići ispunjeni gnojnim sadržajem ) na dlanovima i tabanima , koje se mogu pojaviti i na proksimalnim delovima ekstremiteta , na kapilicijumu ( kosmati deo glave ) i na trupu . Subjektivno , postoji osećaj svraba , dok je opšte stanje dobro . Bolest je recidivirajuća ( ponavlja se ) .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu kliničke slike, dermatološkog pregleda i histološkog nalaza. Histološki se zapaža nalaz intraepidermalnog mehura u kome se vide neutrofili, eozinofili i mononukleari. Obično se nalazi i spongioza (proširenje međućelijskih prostora epidermisa). Sadržaj pustula je sterilan.
Lečenje
Terapija se sprovodi lokalnom primenom masti sa fluorisanim kortikosteroidima. Ukoliko ova terapija nema uspeha, pokušava se sa eritromicinom, odnosno diaminodifenilsulfonom i prednizolonom.
Acropustulosis infantilis – infantilna akropustuloza je veoma retko kožno oboljenje male dece .
Uzrok nastanka
Etiopatogeneza bolesti nije poznata .
Klinička slika
Bolest se karakteriše pojavom pustula ( mehurići ispunjeni gnojnim sadržajem ) na dlanovima i tabanima , koje se mogu pojaviti i na proksimalnim delovima ekstremiteta , na kapilicijumu ( kosmati deo glave ) i na trupu . Subjektivno , postoji osećaj svraba , dok je opšte stanje dobro . Bolest je recidivirajuća ( ponavlja se ) .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu kliničke slike, dermatološkog pregleda i histološkog nalaza. Histološki se zapaža nalaz intraepidermalnog mehura u kome se vide neutrofili, eozinofili i mononukleari. Obično se nalazi i spongioza (proširenje međućelijskih prostora epidermisa). Sadržaj pustula je sterilan.
Lečenje
Terapija se sprovodi lokalnom primenom masti sa fluorisanim kortikosteroidima. Ukoliko ova terapija nema uspeha, pokušava se sa eritromicinom, odnosno diaminodifenilsulfonom i prednizolonom.
Acrodermatitis papulosa eruptiva infantilis
Papulozni akrodermatitis male dece (syndroma Gianotti - Crosti) se karakteriše pojavom lihenoidnog osipa , generalizovanim uvećanjem limfnih čvorova i anikteričnim hepatitisom .
Uzrok nastanka
Smatra se da bolest predstavlja infekciju virusom B hepatitisa , ali nije poznato zašto deca na tu infekciju reaguju drugačije nego odrasli .
Klinička slika
Bolest se najčešće javlja kod dece između 2 i 6 godine života . Klinički se zapaža osip koji se javlja u jednom naletu , a koji se sastoji od eritematoznih , delom lihenoidnih papula koje ne svrbe . Papule ne konfluiraju , a lokalizovane su u predelu gornjih i donjih ekstremiteta , na glutealnoj regiji i na licu . Pojavi osipa ( koji ne recidivira ) mogu ali ne moraju da prethode prodromalni simptomi ( glavobolja , povišena telesna temperatura ) . Zapaža se uvećanje regionalnih limfnih čvorova . Kao znak hepatitisa ( anikteričnog , bez žutice ) u serumu se mogu dokazati markeri na hepatitis B . Posle 3 - 5 nedelja promene regrediraju . Kod malog broja bolesnika može zaostati oštećenje jetre .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu kliničke slike , objektivnog pregleda i laboratorijskih nalaza .
Lečenje
Za kožne promene je dovoljna lokalna , simptomatska antiinflamatorna terapija ( tečni puder ) i eventualno simptomatska opšta terapija .
Papulozni akrodermatitis male dece (syndroma Gianotti - Crosti) se karakteriše pojavom lihenoidnog osipa , generalizovanim uvećanjem limfnih čvorova i anikteričnim hepatitisom .
Uzrok nastanka
Smatra se da bolest predstavlja infekciju virusom B hepatitisa , ali nije poznato zašto deca na tu infekciju reaguju drugačije nego odrasli .
Klinička slika
Bolest se najčešće javlja kod dece između 2 i 6 godine života . Klinički se zapaža osip koji se javlja u jednom naletu , a koji se sastoji od eritematoznih , delom lihenoidnih papula koje ne svrbe . Papule ne konfluiraju , a lokalizovane su u predelu gornjih i donjih ekstremiteta , na glutealnoj regiji i na licu . Pojavi osipa ( koji ne recidivira ) mogu ali ne moraju da prethode prodromalni simptomi ( glavobolja , povišena telesna temperatura ) . Zapaža se uvećanje regionalnih limfnih čvorova . Kao znak hepatitisa ( anikteričnog , bez žutice ) u serumu se mogu dokazati markeri na hepatitis B . Posle 3 - 5 nedelja promene regrediraju . Kod malog broja bolesnika može zaostati oštećenje jetre .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu kliničke slike , objektivnog pregleda i laboratorijskih nalaza .
Lečenje
Za kožne promene je dovoljna lokalna , simptomatska antiinflamatorna terapija ( tečni puder ) i eventualno simptomatska opšta terapija .
Aktinična elastoza
Aktinična elastoza podrazumeva povećanje količine vezivnog tkiva u gornjem dermisu , koje dobija boju elastičnog vlakna .
Uzrok nastanka
Ova pojava se javlja kod osoba svetlije puti , uzrokovana je uticajem UV zraka , a možda i uticajem infracrvenih zraka . Najčešće se javljaju kod poljoprivrednika , mornara i slično .
Klinička slikaKlinički , promene se zapažaju prvenstveno na fotoeksponiranim područjima ( slepoočnice , vrat , čelo , obrazi ) . Na ovim mestima koža je beložućkaste boje , lako izbočena , ispresecana dubokim mrežolikim brazdama .
Cutis rhomboidalis nuchae je oblik aktinične elastoze kod koje promene odgovaraju prethodno opisanim , a vide se na vratu .
Elastosis nodularis cystica et comedonica je kombinacija senilne i aktinične elastoze koja se javlja pretežno kod starijih muškaraca , a karakteriše se pojavom elastične kože sa brojnim komedonima i žućkastim folikularnim cistama . Promene su smeštene periorbitalno i u zigomatičnoj regiji .
Millium colloidale je elastoza koja se javlja u dva oblika ; jedan je autozmno dominantno nasledan i javlja se još u detinjstvu ; a drugi oblik se javlja kasnije . Kod oba oblika promene se obično nalaze na bradi , ušnim školjkama i spoljašnjim delovima vrata , na nosu . Promene su u vidu staklastih papula iz kojih se može istisnuti želatinozni sadržaj .
DijagnozaPostavlja se na osnovu anamneze , kliničke slike , dermatološkog pregleda , histološkog nalaza .
LečenjeTerapija svih elastoza sastoji se u fotoprotekciji . Kod elastosis nodularis cystica , kao i kod millium colloidale , dolaze u obzir kiretaža , odnosno dermoabrazija .
Aktinična elastoza podrazumeva povećanje količine vezivnog tkiva u gornjem dermisu , koje dobija boju elastičnog vlakna .
Uzrok nastanka
Ova pojava se javlja kod osoba svetlije puti , uzrokovana je uticajem UV zraka , a možda i uticajem infracrvenih zraka . Najčešće se javljaju kod poljoprivrednika , mornara i slično .
Klinička slikaKlinički , promene se zapažaju prvenstveno na fotoeksponiranim područjima ( slepoočnice , vrat , čelo , obrazi ) . Na ovim mestima koža je beložućkaste boje , lako izbočena , ispresecana dubokim mrežolikim brazdama .
Cutis rhomboidalis nuchae je oblik aktinične elastoze kod koje promene odgovaraju prethodno opisanim , a vide se na vratu .
Elastosis nodularis cystica et comedonica je kombinacija senilne i aktinične elastoze koja se javlja pretežno kod starijih muškaraca , a karakteriše se pojavom elastične kože sa brojnim komedonima i žućkastim folikularnim cistama . Promene su smeštene periorbitalno i u zigomatičnoj regiji .
Millium colloidale je elastoza koja se javlja u dva oblika ; jedan je autozmno dominantno nasledan i javlja se još u detinjstvu ; a drugi oblik se javlja kasnije . Kod oba oblika promene se obično nalaze na bradi , ušnim školjkama i spoljašnjim delovima vrata , na nosu . Promene su u vidu staklastih papula iz kojih se može istisnuti želatinozni sadržaj .
DijagnozaPostavlja se na osnovu anamneze , kliničke slike , dermatološkog pregleda , histološkog nalaza .
LečenjeTerapija svih elastoza sastoji se u fotoprotekciji . Kod elastosis nodularis cystica , kao i kod millium colloidale , dolaze u obzir kiretaža , odnosno dermoabrazija .
Atrophodermia vermiculata
Atrophodermia vermiculata predstavlja oboljenje koje se karakteriše simetričnim , atrofičnim promenama kože lica , koje se javljaju u detinjstvu .
Uzrok nastanka
Etiologija bolesti nije poznata .
Klinička slika
Klinički , na obrazima dece ( obično do 12 godine života ) javljaju se oštro ograničena , linearna udubljenja , širine do 1 milimetra , a dužine nekoliko milimetara , tako da lice izgleda kao da je izjedeno od crva . Histološki se zapaža atrofični epidermis sa malim rožnatim cistama . Lojne žlezde su takođe atrofične , a elastična vlakna su izmenjena ( grudvastog izgleda ) .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu kliničke slike , dermatološkog pregleda , histološke analize .
Lečenje
Specifičnog lečenja nema . Iz kozmetičkih razloga , kod izraženijih oblika se može sprovesti uklanjanje promena dermoabrazijom .
Uzrok nastanka
Etiologija bolesti nije poznata .
Klinička slika
Klinički , na obrazima dece ( obično do 12 godine života ) javljaju se oštro ograničena , linearna udubljenja , širine do 1 milimetra , a dužine nekoliko milimetara , tako da lice izgleda kao da je izjedeno od crva . Histološki se zapaža atrofični epidermis sa malim rožnatim cistama . Lojne žlezde su takođe atrofične , a elastična vlakna su izmenjena ( grudvastog izgleda ) .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu kliničke slike , dermatološkog pregleda , histološke analize .
Lečenje
Specifičnog lečenja nema . Iz kozmetičkih razloga , kod izraženijih oblika se može sprovesti uklanjanje promena dermoabrazijom .
Anetodermije
Anetodermije ( grčki - anetos = mlohav ) su stečene atrofije kože , promera od nekoliko milimetara do 1 - 2 centimetara koje se karakterišu atrofičnom , mekom ( mlitavom kožom ) .
Klinička slika
Postoje četiri oblika anetodermija , a to su :
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu kliničke slike , dermatološkog pregleda , histološkog nalaza .
Lečenje
Nema specifičnog lečenja .
Klinička slika
Postoje četiri oblika anetodermija , a to su :
- anetodermia erythematosa ( Jadassohn ) kojoj prethodi inflamatorni ( zapaljenski ) eritem
- anetodermia tipa Schweninger - Buzzi – karakteriše se pojavom mekih pseudotumora prekrivenih tankim , sitno naboranim epidermisom
- anetodermia tipa Pellizari koja se karakteriše sitnim zadebljanjima kože i
- anetodermia tipa Alexander kojoj prethodi pojava bula ( mehurića ) .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu kliničke slike , dermatološkog pregleda , histološkog nalaza .
Lečenje
Nema specifičnog lečenja .
Acne necrotica
Acne necrotica Acne necrotica ( acne varioliformis ) predstavljaju oblik hronične piodermije , tj . gnojne bolesti kože izrazito hroničnog toka .
Uzrok nastanka
Najčešći uzročnici su Staphylococcus aureus i Propionibacterium acnes . Smatra se da i imunološki mehanizmi u vidu preosetljivosti na piogenu bakteriju ili neki njen produkt imaju određeni značaj u etiopatogenezi . Isto tako , i najmanji funkcijski deficit imunološkog sistema može biti odgovoran za nemogućnost adekvatne fagocitoze piogene bakterije .
Klinička slika
Acne necrotica podrazumevaju pojavu papula crvene boje u čijem centru posle nekoliko dana od pojave nastaje nekroza . Promene se lokalizuju na seboroičnim područjima , naročito na frontalnoj ivici kosmatog dela glave . Na mestu promena ostaju varioliformni ožiljci .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu kliničke slike i dermatološkog pregleda .
Lečenje
Sistemski se primenjuju antibiotici po antibiogramu . Lokalno se primenjuju antibiotici u obliku kreme , emulzije , gela ili šampona . Lečenje treba nastaviti i nekoliko dana posle regresije promena , zbog sprečavanja recidiva .
Uzrok nastanka
Najčešći uzročnici su Staphylococcus aureus i Propionibacterium acnes . Smatra se da i imunološki mehanizmi u vidu preosetljivosti na piogenu bakteriju ili neki njen produkt imaju određeni značaj u etiopatogenezi . Isto tako , i najmanji funkcijski deficit imunološkog sistema može biti odgovoran za nemogućnost adekvatne fagocitoze piogene bakterije .
Klinička slika
Acne necrotica podrazumevaju pojavu papula crvene boje u čijem centru posle nekoliko dana od pojave nastaje nekroza . Promene se lokalizuju na seboroičnim područjima , naročito na frontalnoj ivici kosmatog dela glave . Na mestu promena ostaju varioliformni ožiljci .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu kliničke slike i dermatološkog pregleda .
Lečenje
Sistemski se primenjuju antibiotici po antibiogramu . Lokalno se primenjuju antibiotici u obliku kreme , emulzije , gela ili šampona . Lečenje treba nastaviti i nekoliko dana posle regresije promena , zbog sprečavanja recidiva .
Adenoma sebaceum
Adenoma sebaceum spada u benigne tumore adneksa kože .
Uzrok nastanka
Nasleđuje se autosomno dominantno sa različitom ekspresivnošću . Javlja se u sklopu morbus Bourneville - Pringle .
Klinička slika
Adenoma sebaceum se manifestuje kao sitan multipli angiofibrom . Na licu , pretežno u predelu nosa i obraza , nazolabijalnih brazda i brade , nalaze se žućkasti ili crvenkasti polukuglasti čvorići , tvrde konzistencije , koji ponekad konfluiraju . Na površini se nekad nalaze teleangiektazije ( tačkasta proširenja kapilara ) . Te promene nastaju uglavnom u detinjstvu . Tokom života se javljaju novi tumori , ali nema maligne transformacije .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze , kliničke slike , dermatološkog pregleda , biopsije i patohistološkog nalaza . Histološki je reč o angiofibromu sa mnogobrojnim sebacealnim folikulima lojnih žlezda ( adenomatozni tip ) . U crvenkastim lezijama dominira vaskularizovano vezivno tkivo ( fibrozno - angiomatozni tip ) .
Lečenje
Tumori na licu se mogu uspešno ukloniti dermoabrazoijom . Recidivi su česti . Takođe se uspešno primenjuje fotokoagulacija laserom .
Uzrok nastanka
Nasleđuje se autosomno dominantno sa različitom ekspresivnošću . Javlja se u sklopu morbus Bourneville - Pringle .
Klinička slika
Adenoma sebaceum se manifestuje kao sitan multipli angiofibrom . Na licu , pretežno u predelu nosa i obraza , nazolabijalnih brazda i brade , nalaze se žućkasti ili crvenkasti polukuglasti čvorići , tvrde konzistencije , koji ponekad konfluiraju . Na površini se nekad nalaze teleangiektazije ( tačkasta proširenja kapilara ) . Te promene nastaju uglavnom u detinjstvu . Tokom života se javljaju novi tumori , ali nema maligne transformacije .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze , kliničke slike , dermatološkog pregleda , biopsije i patohistološkog nalaza . Histološki je reč o angiofibromu sa mnogobrojnim sebacealnim folikulima lojnih žlezda ( adenomatozni tip ) . U crvenkastim lezijama dominira vaskularizovano vezivno tkivo ( fibrozno - angiomatozni tip ) .
Lečenje
Tumori na licu se mogu uspešno ukloniti dermoabrazoijom . Recidivi su česti . Takođe se uspešno primenjuje fotokoagulacija laserom .
Angiolimfomatoidna hiperplazija
Angiolimfomatoidna hiperplazija ( morbus Kuimura ) predstavlja oboljenje kod koga nastaju infiltrati građeni od limfocita i eozinofilnih leukocita .
Uzrok nastankaEtiopatogeneza je nepoznata . Bolest je vrlo retka , češća je kod ženskog pola .
Klinička slikaPromene su lokalizovane na ušnim školjkama , na licu i kapilicijumu ( kosmati deo glave ) , a imaju izgled crvenkastih polukuglastih čvorića glatke površine . Lezije daju angiomatozni izgled , a mogu biti i erodirane . Promene su sklone krvarenju . Regionalni limfni čvorovi mogu biti uvećani , a u krvi se može javiti eozinofilija ( povećan broj eozinofila ) .
DijagnozaPostavlja se na osnovu kliničke slike , dermatološkog pregleda , laboratorijskih nalaza , biopsije i patohistološkog nalaza . Histološki nalaz pokazuje proliferaciju krvnih sudova i proliferaciju endotela koja se karakteriše pojavom velikih , atipičnih endotelnih ćelija sa brojnim citoplazmatskim vakuolama . U dermisu i subkutisu se vide gusti , mrljasti infiltrati limfocita i eozinofilnih leukocita .
Lečenje Preporučuje se operativno odstranjenje . Pokušava se i sa intralezionalnom primenom triamcinolon acetonida i rendgenskim zračenjem . Nakon svakog oblika terapije , pa i operativnog odstranjenja moguća je pojava recidiva .
Uzrok nastankaEtiopatogeneza je nepoznata . Bolest je vrlo retka , češća je kod ženskog pola .
Klinička slikaPromene su lokalizovane na ušnim školjkama , na licu i kapilicijumu ( kosmati deo glave ) , a imaju izgled crvenkastih polukuglastih čvorića glatke površine . Lezije daju angiomatozni izgled , a mogu biti i erodirane . Promene su sklone krvarenju . Regionalni limfni čvorovi mogu biti uvećani , a u krvi se može javiti eozinofilija ( povećan broj eozinofila ) .
DijagnozaPostavlja se na osnovu kliničke slike , dermatološkog pregleda , laboratorijskih nalaza , biopsije i patohistološkog nalaza . Histološki nalaz pokazuje proliferaciju krvnih sudova i proliferaciju endotela koja se karakteriše pojavom velikih , atipičnih endotelnih ćelija sa brojnim citoplazmatskim vakuolama . U dermisu i subkutisu se vide gusti , mrljasti infiltrati limfocita i eozinofilnih leukocita .
Lečenje Preporučuje se operativno odstranjenje . Pokušava se i sa intralezionalnom primenom triamcinolon acetonida i rendgenskim zračenjem . Nakon svakog oblika terapije , pa i operativnog odstranjenja moguća je pojava recidiva .
Arlekinov fetus
Arlekinov fetus ( Ichthyosis congenita gravis ) spada u teže oblike ihtioze prisutne na rođenju . Ihtioze su generalizovane nasledne keratodermie koje se mogu različito ispoljavati .
Uzrok nastankaOvo je nasledno oboljenje , nasleđuje se autozomno - dominantno ili autozomno - recesivno .
Klinička slikaRadi se o generalizovanoj keratodermiji , čije promene najčešće postoje već na rođenju . U ekstremno teškim slučajevima se rađaju deca u debelom rožnatom oklopu , koji kompromituje životne funkcije , pa se deca rađaju mrtva ili egzitiraju ubrzo posle rođenja .
Kod blažih oblika deca se rađaju sa koloidnom membranom po telu koja se ljušti u narednih 10 - 14 dana . Koža ima izgled krljušti zbog nagomilanih rožnatih naslaga . Na mestu deskavamcije ( ljuštenja ) nastaje crvenilo . Promene su generalizovane , nezahvaćena je samo koža pregiba .
DijagnozaPostavlja se na osnovu kliničke slike i patohistološkog nalaza bioptičnog materijala .
LečenjeKod težih oblika nema lečenja , prognoza je loša . Kod blažih oblika , lečenje se sastoji u lokalnoj aplikaciji keratolitičkih masti ( 5 - 10% mast sa salicilnom kiselinom - kod odraslih , 5 - 10% mast sa ureom - kod odraslih i dece) koje razmekšavaju rožnate naslage , te se ove kupanjem lakše skidaju . Povoljan je i efekat UV zračenja . Indikovana je i opšta i lokalna primena retinoida .
Uzrok nastankaOvo je nasledno oboljenje , nasleđuje se autozomno - dominantno ili autozomno - recesivno .
Klinička slikaRadi se o generalizovanoj keratodermiji , čije promene najčešće postoje već na rođenju . U ekstremno teškim slučajevima se rađaju deca u debelom rožnatom oklopu , koji kompromituje životne funkcije , pa se deca rađaju mrtva ili egzitiraju ubrzo posle rođenja .
Kod blažih oblika deca se rađaju sa koloidnom membranom po telu koja se ljušti u narednih 10 - 14 dana . Koža ima izgled krljušti zbog nagomilanih rožnatih naslaga . Na mestu deskavamcije ( ljuštenja ) nastaje crvenilo . Promene su generalizovane , nezahvaćena je samo koža pregiba .
DijagnozaPostavlja se na osnovu kliničke slike i patohistološkog nalaza bioptičnog materijala .
LečenjeKod težih oblika nema lečenja , prognoza je loša . Kod blažih oblika , lečenje se sastoji u lokalnoj aplikaciji keratolitičkih masti ( 5 - 10% mast sa salicilnom kiselinom - kod odraslih , 5 - 10% mast sa ureom - kod odraslih i dece) koje razmekšavaju rožnate naslage , te se ove kupanjem lakše skidaju . Povoljan je i efekat UV zračenja . Indikovana je i opšta i lokalna primena retinoida .
Angiokeratom skrotuma
Angiokeratomi predstavljaju grupu vaskularnih ektazija , najčešće su u pitanju asimptomatske promene .
Uzrok nastanka
Tačan uzrok nastanka nije poznat . Nastanak angiokeratoma se povezuje sa hipertenzijom venskog sistema , varikokelama i prethodnim zračenjem .
Klinička slika
Nekada se prvi simptomi javljaju u vidu papula na skrotumu koje su asimptomatske , tako da se pacijent i godinama ne javlja lekaru . Papule mogu biti različite boje ( crvene , plave , crne ) , kupaste , prečnika 1 - 6 mm , hiperkeratotične površine . Nekada je prvi simptom krvarenje koje se može javiti spontano ili posle češanja ili iritacije . Promene su uglavnom asimptomatske , nekada se može javiti bol ili svrab . Osim na skrotumu promene se mogu javiti i na donjem delu leđa , na butinama , penisu , a kod žena se mogu javiti na velikim usnama .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze , kliničke slike i dermatološkog pregleda . Nekada je potrebna i biopsija i patohistološki nalaz .
Lečenje
Ukoliko je broj promena mali može se uraditi njihova ekcizija , ukoliko ih ima više primenjuju se krioterapija , elektrokauterizacija ili laser .
Uzrok nastanka
Tačan uzrok nastanka nije poznat . Nastanak angiokeratoma se povezuje sa hipertenzijom venskog sistema , varikokelama i prethodnim zračenjem .
Klinička slika
Nekada se prvi simptomi javljaju u vidu papula na skrotumu koje su asimptomatske , tako da se pacijent i godinama ne javlja lekaru . Papule mogu biti različite boje ( crvene , plave , crne ) , kupaste , prečnika 1 - 6 mm , hiperkeratotične površine . Nekada je prvi simptom krvarenje koje se može javiti spontano ili posle češanja ili iritacije . Promene su uglavnom asimptomatske , nekada se može javiti bol ili svrab . Osim na skrotumu promene se mogu javiti i na donjem delu leđa , na butinama , penisu , a kod žena se mogu javiti na velikim usnama .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze , kliničke slike i dermatološkog pregleda . Nekada je potrebna i biopsija i patohistološki nalaz .
Lečenje
Ukoliko je broj promena mali može se uraditi njihova ekcizija , ukoliko ih ima više primenjuju se krioterapija , elektrokauterizacija ili laser .
Atrofična vaskularna poikiloderma
Atrofična vaskularna poikilodermamože biti idiopatska ( nepoznatog uzroka ) ili se može javiti u sklopu : oboljenja vezivnog tkiva ( lupus , dermatomiozitis , skleroderma ) , limfoma ( parapsorijaza , mikozis fungoides ) i u sklopu genetskih poremećaja ( Rotmund - Tomsonov sindrom , nasledna sklerozirajuća poikiloderma , kongenitalna diskeratoza ) . Drugi uzroci mogu biti još i fizičke traume ( radiodermatitis , opekotine , smrzotine ) i hemijska oštećenja kože . Klinička slikaAtrofičnu vasklarnu poikilodermu karakterišu atrofija kože , teleangiektazije ( tačkasta proširenja kapilara ) i promenama pigmentacije ( hipo ili hiperpigmentacija ) . Promene mogu biti lokalizovane ili generalizovane . DijagnozaPostavlja se na osnovu kliničke slike , pregleda , biopsije kože i patohistološkog nalaza .
Lečenje
Nema specifičnog lečenja . Za lečenje kožnih promena primenjuju se keratolitici i retinoidi . Za teleangiektazije se može primeniti laseroterapija . Poželjna je zaštita od sunca .
Lečenje
Nema specifičnog lečenja . Za lečenje kožnih promena primenjuju se keratolitici i retinoidi . Za teleangiektazije se može primeniti laseroterapija . Poželjna je zaštita od sunca .
Akne ( acne vulgaris )
Uzrok nastanka
Oboljenje počinje u pubertetu uticajem androgenih hormona na funkciju sebacealnih žlezda . Za nastanak su odgovorna četiri faktora : seboreja , folikularna hiperkeratoza , Propionibacterium acnes i inflamacija .
Klinička slika
Klinička slika je polimorfna . Lezije su lokalizovane na licu , najčešće centrofacijalno ( brada , obrazi , perioralna regija , čelo ) , ramenima , presternalno ( ispred grudne kosti ) i interskapularno ( između lopatica ) . Makrokomedoni su primarne eflorescencije . To su bledi , poluloptasti čvorići , promera do 2 mm , centralno udubljeni , iz kojih se može iscediti sadržaj . Epiderm koji ih pokriva je blago uzdignut . Samo od njih mogu nastati inflamatorne promene ( papule i pustule ) . U kliničkoj slici mogu biti zastupljene sve ili pojedine eflorescencije u različitom broju . Klinička slika se stepenuje prema eflorescencama koje dominiraju . Kada dominiraju komedoni oboljenje se naziva acne comedonica . U daljem toku nastaju folikularno smeštene papule - acne papulosa . One se javljaju u naletima , eritemne su , konične i umereno bolne . Na nekima od njih se razvijaju superficijalne folikularne pustule - acne papulopustulosa . One spontano pucaju ili se za 2 - 5 dana sasuše . Duboke folikularne pustule infiltruju folikularni dermis . Nastaju cistični i bezbolni noduli do veličine lešnika koji mogu da fluktuiraju i međusobno konfluiraju - acne nodulo - cystica . Neinflamirane lezije čine mikrokomedoni i makrokomedoni . Inflamirane lezije su papule i površne pustule , dok su duboke inflamirane promene duboke pustule i noduli . Teške inflamatorne lezije ostavljaju za sobom ožiljke , koji mogu biti atrofični ili keloidni . Klinička slika akni se poboljšava pri izlaganju suncu , a pogoršava predmenstrualno , kod pojačanog znojenja i stresa . Hrana ne utiče na tok bolesti . Često je poremećen socijalni i psihološki kvalitet života , čak disproporcionalno težini kliničke slike , odnosno , objektivnom stanju .
Oboljenje počinje u pubertetu uticajem androgenih hormona na funkciju sebacealnih žlezda . Za nastanak su odgovorna četiri faktora : seboreja , folikularna hiperkeratoza , Propionibacterium acnes i inflamacija .
Klinička slika
Klinička slika je polimorfna . Lezije su lokalizovane na licu , najčešće centrofacijalno ( brada , obrazi , perioralna regija , čelo ) , ramenima , presternalno ( ispred grudne kosti ) i interskapularno ( između lopatica ) . Makrokomedoni su primarne eflorescencije . To su bledi , poluloptasti čvorići , promera do 2 mm , centralno udubljeni , iz kojih se može iscediti sadržaj . Epiderm koji ih pokriva je blago uzdignut . Samo od njih mogu nastati inflamatorne promene ( papule i pustule ) . U kliničkoj slici mogu biti zastupljene sve ili pojedine eflorescencije u različitom broju . Klinička slika se stepenuje prema eflorescencama koje dominiraju . Kada dominiraju komedoni oboljenje se naziva acne comedonica . U daljem toku nastaju folikularno smeštene papule - acne papulosa . One se javljaju u naletima , eritemne su , konične i umereno bolne . Na nekima od njih se razvijaju superficijalne folikularne pustule - acne papulopustulosa . One spontano pucaju ili se za 2 - 5 dana sasuše . Duboke folikularne pustule infiltruju folikularni dermis . Nastaju cistični i bezbolni noduli do veličine lešnika koji mogu da fluktuiraju i međusobno konfluiraju - acne nodulo - cystica . Neinflamirane lezije čine mikrokomedoni i makrokomedoni . Inflamirane lezije su papule i površne pustule , dok su duboke inflamirane promene duboke pustule i noduli . Teške inflamatorne lezije ostavljaju za sobom ožiljke , koji mogu biti atrofični ili keloidni . Klinička slika akni se poboljšava pri izlaganju suncu , a pogoršava predmenstrualno , kod pojačanog znojenja i stresa . Hrana ne utiče na tok bolesti . Često je poremećen socijalni i psihološki kvalitet života , čak disproporcionalno težini kliničke slike , odnosno , objektivnom stanju .
Akantosis nigrikans
Uzrok nastanka
Maligna AN se u gotovo 100% slučajeva sreće kod visceralnih tumora trbušne duplje ( u 60% kod adenokarcinoma želuca , 30% kod adenokarcinoma creva i 10% kod karcinoma žučne kese i hepatocelularnog karcinoma ) . Pored toga sreće se i kod karcinoma dojke , pluća , non - Hodgkin limfoma , mikozis fungoides i drugih .
Klinička slika
AN se karakteriše suvom , zadebljalom kožom grubog crteža , crnosmeđe pigmentovanosti . Predilekciona mesta su aksile ( pazuh ) , bočne strane vrata , submamarna , ingvinalna i interglutealna regija i druge pregibne površine . Kod maligne AN promene su mnogo izraženije i zahvataju veće površine . Na usnama se javljaju papilomatozne i verukoidne izrasline , koje se ponekad vide i na sluzokoži usne duplje , jeziku , prepucijumu , labijama . Na dlanovima i tabanima postoji hiperkeratoza bez pigmentacije ( pachydermatoglyphia ) . Posle uklanjanja tumora može doći do regresije AN . Međutim , u većini slučajeva bolesnici imaju lošu prognozu zbog uznapredovalih tumora koje nije moguće radikalno hirurški odstraniti .
Lečenje
Lečenje AN je simptomatsko . Aplikuju se lokalno blagi keratolitici ( 5% salicilna kiselina , 10% urea ) , antipruritična sredstva .
Maligna AN se u gotovo 100% slučajeva sreće kod visceralnih tumora trbušne duplje ( u 60% kod adenokarcinoma želuca , 30% kod adenokarcinoma creva i 10% kod karcinoma žučne kese i hepatocelularnog karcinoma ) . Pored toga sreće se i kod karcinoma dojke , pluća , non - Hodgkin limfoma , mikozis fungoides i drugih .
Klinička slika
AN se karakteriše suvom , zadebljalom kožom grubog crteža , crnosmeđe pigmentovanosti . Predilekciona mesta su aksile ( pazuh ) , bočne strane vrata , submamarna , ingvinalna i interglutealna regija i druge pregibne površine . Kod maligne AN promene su mnogo izraženije i zahvataju veće površine . Na usnama se javljaju papilomatozne i verukoidne izrasline , koje se ponekad vide i na sluzokoži usne duplje , jeziku , prepucijumu , labijama . Na dlanovima i tabanima postoji hiperkeratoza bez pigmentacije ( pachydermatoglyphia ) . Posle uklanjanja tumora može doći do regresije AN . Međutim , u većini slučajeva bolesnici imaju lošu prognozu zbog uznapredovalih tumora koje nije moguće radikalno hirurški odstraniti .
Lečenje
Lečenje AN je simptomatsko . Aplikuju se lokalno blagi keratolitici ( 5% salicilna kiselina , 10% urea ) , antipruritična sredstva .
Anhidroza
Uzrok nastanka
Anhidroza može biti kongenitalna ili stečena . Javlja se kod ichthyosis vulgaris , atopskog dermatitisa , psorijaze , nekih sistemskih oboljenja ( hipotireoidizam , lepra , neuropatije ) , duboke miliarije , kod trovanja metalima i upotrebe nekih lekova ( antiholinergici , antimalartici ) .
Može biti posledica : opstrukcije izvodnih kanala znojnih žlezda , kongenitalnog ili stečenog odsustva znojnih žlezdi , oštećenja znojnih žlezda zapaljenskim procesima , poremećaja funkcije autonomnog nervnog sistema u sklopu različitih neuropatija .
Klinička slika
Koža obolelih je suva . Oni ne podnose toplotu zbog nedostatka termoregulacije . Ovakav poremećaj u znojenju lako može dovesti do iscrpljenosti vrućinom ili vrlo opasnog toplotnog udara .
Lečenje
Bolesnicima se savetuje izbegavanje napornih fizičkih aktivnosti i toplote .
Anhidroza može biti kongenitalna ili stečena . Javlja se kod ichthyosis vulgaris , atopskog dermatitisa , psorijaze , nekih sistemskih oboljenja ( hipotireoidizam , lepra , neuropatije ) , duboke miliarije , kod trovanja metalima i upotrebe nekih lekova ( antiholinergici , antimalartici ) .
Može biti posledica : opstrukcije izvodnih kanala znojnih žlezda , kongenitalnog ili stečenog odsustva znojnih žlezdi , oštećenja znojnih žlezda zapaljenskim procesima , poremećaja funkcije autonomnog nervnog sistema u sklopu različitih neuropatija .
Klinička slika
Koža obolelih je suva . Oni ne podnose toplotu zbog nedostatka termoregulacije . Ovakav poremećaj u znojenju lako može dovesti do iscrpljenosti vrućinom ili vrlo opasnog toplotnog udara .
Lečenje
Bolesnicima se savetuje izbegavanje napornih fizičkih aktivnosti i toplote .
Autosenzitivni dermatitis
Uzrok nastanka
Početna pretpostavka da bolest nastaje usled hipersenzitivnosti na određene autoantigene ( izmenjeni proteini kože koji nastaju u toku staznog dermatitisa ) , nije mogla da bude potvrđena . Jedna od hipoteza je da faktori poznati kao pokretači ( okidači , inicijatori ) autosenzitivnosti : iritacija , senzibilizacija , infekcija i ulceracija , utiču imunskim ili neimunskim putem na oslobađanje raznih epidermalnih citokina , koji mogu povećati osetljivost kože na razne nespecifične stimulanse i izazvati kliničku sliku autosenzitivnog dermatitisa .
Klinička slika
Autosenzitivni dermatitis mogu provocirati bilo koji faktori , ali je prototip erupcija koja nastaje 1 - 2 nedelje nakon akutnog zapaljenja potkolenice kod bolesnika sa staznim dermatitisom , nastalim ili usled venske staze ili kao posttromboflebitični dermatitis sa ili bez ulceracije . Jedna ili obe potkolenice bivaju zahvaćene eritematoznim jako pruritičnim papulama i vezikulama koje se slivaju u plaže i šire se i na druge delove tela , bilo postepeno ili u vidu erupcije . Promene simetrično zahvataju potkolenice , bedra , trup , vrat , lice , podlaktice . Vremenom se ređe javljaju i menjaju izgled zavisno od trajanja bolesti . Slabo odgovaraju na terapiju dok se ne izleči osnovna bolest .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu kliničke slike uz prisustvo primarnog zapaljenskog žarišta .
Lečenje
Treba otkloniti pokretačke faktore bolesti ili ih lečiti . Oralni antihistaminici, da bi se ublažio svrab , a zavisno od ekstenzivnosti kliničke slike i kortikosteroidi , lokalno ili sistemski , mogu biti od pomoći . Lokalno se primenjuju antipruriginozne supstancije ( mixtura agitanda ) ili kortikosteroidne masti .
Početna pretpostavka da bolest nastaje usled hipersenzitivnosti na određene autoantigene ( izmenjeni proteini kože koji nastaju u toku staznog dermatitisa ) , nije mogla da bude potvrđena . Jedna od hipoteza je da faktori poznati kao pokretači ( okidači , inicijatori ) autosenzitivnosti : iritacija , senzibilizacija , infekcija i ulceracija , utiču imunskim ili neimunskim putem na oslobađanje raznih epidermalnih citokina , koji mogu povećati osetljivost kože na razne nespecifične stimulanse i izazvati kliničku sliku autosenzitivnog dermatitisa .
Klinička slika
Autosenzitivni dermatitis mogu provocirati bilo koji faktori , ali je prototip erupcija koja nastaje 1 - 2 nedelje nakon akutnog zapaljenja potkolenice kod bolesnika sa staznim dermatitisom , nastalim ili usled venske staze ili kao posttromboflebitični dermatitis sa ili bez ulceracije . Jedna ili obe potkolenice bivaju zahvaćene eritematoznim jako pruritičnim papulama i vezikulama koje se slivaju u plaže i šire se i na druge delove tela , bilo postepeno ili u vidu erupcije . Promene simetrično zahvataju potkolenice , bedra , trup , vrat , lice , podlaktice . Vremenom se ređe javljaju i menjaju izgled zavisno od trajanja bolesti . Slabo odgovaraju na terapiju dok se ne izleči osnovna bolest .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu kliničke slike uz prisustvo primarnog zapaljenskog žarišta .
Lečenje
Treba otkloniti pokretačke faktore bolesti ili ih lečiti . Oralni antihistaminici, da bi se ublažio svrab , a zavisno od ekstenzivnosti kliničke slike i kortikosteroidi , lokalno ili sistemski , mogu biti od pomoći . Lokalno se primenjuju antipruriginozne supstancije ( mixtura agitanda ) ili kortikosteroidne masti .
ALBINIZAM
Parcijalni albinizam je dominantno nasledan , a ispoljava se depigmentovanim makulama ( mrlje ) na trupu ili ekstremitetima i dekolorisanom ( sedom ) dlakom u predelu obrva , trepavica ili na kapilicijumu ( kosmati deo glave ) .Totalni albinizam je recesivno nasledan . Čitava koža je bez pigmenta , oči su crvene i postoji jaka fotofobija ( osetljivost oka na svetlost ) , te osobe moraju da nose tamne naočare . Zbog nedostatka pigmenta u predelu dužice svetlosni zraci prolaze ne samo kroz zenicu već i kroz tkivo dužice , tako da kod ovih osoba dužica ne može da igra ulogu dijafragme koja bi regulisala količinu svetlosti koja ulazi u oko . Vid je kod ove kongenitalne anomalije smanjen , postoji slabovidost ( amblyopia ) većeg stepena i nistagmus ( podrhtavanje očnih jabučica ) . Koža je veoma osetljiva na UV zrake te su , naročito leti , česti fotodermatiti različitog intenziteta .
Terapijskih mogućnosti nema . Preporučuje se zaštita kože i očiju od UV zraka .
Terapijskih mogućnosti nema . Preporučuje se zaštita kože i očiju od UV zraka .
ATLETSKO STOPALO ( TINEA PEDIS )
Uzrok nastanka
Ovo stanje uzrokuju gljivice koje najbolje rastu u vlažnim uslovima - Trichophyton mantagrophytes , Trychophyton rubrum , interdigitale , Epidermophyton flocosum , Candida albicans . Na oštećenoj koži mogu se namnožiti i bakterije i pogoršati simptome i otežati lečenje . Često se atletsko stopalo može dobiti od drugih ljudi koji ga imaju , ukoliko se hoda po vlažnom ili mokrom podu bosonog . ( npr . oko bazena ili u kupaonicama ) . Atletsko je stopalo učestalije kod ljudi čija se stopala pojačano znoje . Može se širiti i nošenjem cipela ili upotrebom predmeta lične higijene inficirane osobe . Infekcija se može proširiti na tabane i nožne nokte . Može se preneti i na druge delove tela , ukoliko osoba počeše inficirano stopalo i kasnije dira druge delove tela .
Klinička slika
Na koži stopala : crvena , ispucala , oguljena koža , ponekad koža krvari , svrab , peckanje , osećaj bockanja , razvoj malih mehura . Ovi mehuri često prethode pucanju kož e. Kada mehur pukne , osetljiva područja tkiva ispod njega postaju izložena , otiču i bole . Svrab i peckanje mogu se pojačavati ukoliko nastane širenje ili pogoršanje infekcije . U težim slučajevima koža može zadebljati i ljuštiti se . Na nožnim noktim a: promena boje ( nokat postaje žut ili smeđ ) , zadebljanje nokta , neugodan miris , skupljanje odumrlih ćelija pod noktom , bele pege po noktu .
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na temelju pregleda stopala i uzimanja uzorka kože ili strugotine nokta koji se zatim u laboratoriji posmatraju pod mikroskopom i uzgajaju kulture uzorka .
Lečenje
Lečenje uključuje niz antigljivičnih proizvoda kao što su kreme klotrimazol , mikonazol , ketokonazol , ekokonazol ili ciklopiroks - olaminska krema .
Ukoliko infekcija ne reaguje na primenu ovih lokalnih lekova , potrebno je uzimati tablete . Sekundarna bakterijska infekcija može zahtevati kupke i primenu antibiotika . Stopala treba prati najmanje jednom dnevno sapunom i toplom vodom . Nakon pranja ih je potrebno dobro prosušiti čistim peškirom . Čarape je potrebno često menjati . Preporučljivo je koristiti čarape koje upijaju vlagu , npr. one od pamuka ili vune . Tokom dana je dobro nekoliko puta skinuti cipele i čarape i izložiti stopala vazduhu ( međutim , ne hodati bosih nogu ! ) . Kad god je moguće , treba nositi sandale otvorenih prstiju .
Prevencija
- kad se hoda po vlažnim i mokrim podovima potrebno je nositi sandale , papuče ili cipele
- cipele i predmeti lične higijene ne smeju se deliti s drugim osobama
- čarape trebaju biti od upijajućeg materijala , kao što su pamuk ili vuna
- ukoliko postoji pojačano znojenje nogu , čarape menjati nekoliko puta dnevno
- izabirati obuću koja dozvoljava cirkulaciju vazduha
- podove prostorija koje deli mnogo ljudi treba održavati čistim i suvim
- stopala održavajte čistim i suvim povremenim posipanjem pudera u prahu
- redovno je potrebno čišćenje i provetravanje sportske obuće
Ovo stanje uzrokuju gljivice koje najbolje rastu u vlažnim uslovima - Trichophyton mantagrophytes , Trychophyton rubrum , interdigitale , Epidermophyton flocosum , Candida albicans . Na oštećenoj koži mogu se namnožiti i bakterije i pogoršati simptome i otežati lečenje . Često se atletsko stopalo može dobiti od drugih ljudi koji ga imaju , ukoliko se hoda po vlažnom ili mokrom podu bosonog . ( npr . oko bazena ili u kupaonicama ) . Atletsko je stopalo učestalije kod ljudi čija se stopala pojačano znoje . Može se širiti i nošenjem cipela ili upotrebom predmeta lične higijene inficirane osobe . Infekcija se može proširiti na tabane i nožne nokte . Može se preneti i na druge delove tela , ukoliko osoba počeše inficirano stopalo i kasnije dira druge delove tela .
Klinička slika
Na koži stopala : crvena , ispucala , oguljena koža , ponekad koža krvari , svrab , peckanje , osećaj bockanja , razvoj malih mehura . Ovi mehuri često prethode pucanju kož e. Kada mehur pukne , osetljiva područja tkiva ispod njega postaju izložena , otiču i bole . Svrab i peckanje mogu se pojačavati ukoliko nastane širenje ili pogoršanje infekcije . U težim slučajevima koža može zadebljati i ljuštiti se . Na nožnim noktim a: promena boje ( nokat postaje žut ili smeđ ) , zadebljanje nokta , neugodan miris , skupljanje odumrlih ćelija pod noktom , bele pege po noktu .
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na temelju pregleda stopala i uzimanja uzorka kože ili strugotine nokta koji se zatim u laboratoriji posmatraju pod mikroskopom i uzgajaju kulture uzorka .
Lečenje
Lečenje uključuje niz antigljivičnih proizvoda kao što su kreme klotrimazol , mikonazol , ketokonazol , ekokonazol ili ciklopiroks - olaminska krema .
Ukoliko infekcija ne reaguje na primenu ovih lokalnih lekova , potrebno je uzimati tablete . Sekundarna bakterijska infekcija može zahtevati kupke i primenu antibiotika . Stopala treba prati najmanje jednom dnevno sapunom i toplom vodom . Nakon pranja ih je potrebno dobro prosušiti čistim peškirom . Čarape je potrebno često menjati . Preporučljivo je koristiti čarape koje upijaju vlagu , npr. one od pamuka ili vune . Tokom dana je dobro nekoliko puta skinuti cipele i čarape i izložiti stopala vazduhu ( međutim , ne hodati bosih nogu ! ) . Kad god je moguće , treba nositi sandale otvorenih prstiju .
Prevencija
- kad se hoda po vlažnim i mokrim podovima potrebno je nositi sandale , papuče ili cipele
- cipele i predmeti lične higijene ne smeju se deliti s drugim osobama
- čarape trebaju biti od upijajućeg materijala , kao što su pamuk ili vuna
- ukoliko postoji pojačano znojenje nogu , čarape menjati nekoliko puta dnevno
- izabirati obuću koja dozvoljava cirkulaciju vazduha
- podove prostorija koje deli mnogo ljudi treba održavati čistim i suvim
- stopala održavajte čistim i suvim povremenim posipanjem pudera u prahu
- redovno je potrebno čišćenje i provetravanje sportske obuće
ATOPIJSKI DERMATITIS
Uzrok nastanka
Etiopatogenetski mehanizmi nisu potpuno razjašnjeni . Sigurno je da učestvuju rani imunološki mehanizmi i da dolazi do reakcije antigen - antitelo . Najčešće se radi o alergiji na hranu i njene produkte razgradnje koji dospevaju digestivnim puitem . Ređe je posledica dejstva kontaktnih alergena .
Klinička slika
Eczema lactentium et infantum - najčešće počinje od trećeg meseca života , promene se javljaju na koži lica ( obrazi , brada , čelo ) štedeći predeo oko nosa i usta . Postoje jasno eritematozne ( crvene ) plaže na koži , nekada posute vezikulama ( mehurić ) i sa vlaženjem , praćene jakim svrabom . Posle druge godina života bolest najčešće postaje hronična . Tada promene zahvataju kožu velikih pregiba . To su jače lihenificirane ( lišajaste ) , veoma pruriginozne ( pruritus - svrab ) plaže .Dermatitis atopica diffusa et generalisata - karakteriše se infiltrovanom kožom sa naglašenim kožnim crtežom , lihenifikacijom , tamno smeđom bojom kože , erozijama , krustama . Svrab je veoma jak . Zbog veće infiltrovanosti lice ima izgled maske . Dlake ispadaju . Jak svrab često menja psihičko stanje bolesnika , poremećen je san , telesna težina može da opada .
Dermatitis atopica chronica circumscripta multilocularis - odlikuje se pojavom većeg broja lihenificiranih žarišta na velikim pregibima , na čelu , ispred ušnih školjki , praćeno jakim svrabom .
Dermatitis atopica chronica circumscripta unilocularis - veći značaj se pridaje neuropsihološkim faktorima , promene se javljaju na vratu , u predelu lopatica , ručnog i skočnog zgloba , na spoljašnjoj strani nadlaktica i podlaktica , u sakralnoj regiji . Prisutna je samo jedna veća plaža , koja je oštro ograničena , lihenificirana .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze , kliničke slike , probe ekspozicije i eliminacije ( alergena ) , alergoloških kožnih proba i imunoloških testova .
Lečenje
Sastoji se u pranju kože blagim rastvorom hipermangana . Lokalno se aplikuju antibiotske masti i indiferentne kreme naizmenično sa kortikosteroidnim mastima . U opštoj terapiji su od značaja sedativi , antihistaminici , nekada kratkotrajno kortikosteroiidi . Vrlo je važno eliminisanje deklanširajućih faktora . Klimatsko lečenje na moru ili planinama u toku više meseci daje povoljne rezultate .
Etiopatogenetski mehanizmi nisu potpuno razjašnjeni . Sigurno je da učestvuju rani imunološki mehanizmi i da dolazi do reakcije antigen - antitelo . Najčešće se radi o alergiji na hranu i njene produkte razgradnje koji dospevaju digestivnim puitem . Ređe je posledica dejstva kontaktnih alergena .
Klinička slika
Eczema lactentium et infantum - najčešće počinje od trećeg meseca života , promene se javljaju na koži lica ( obrazi , brada , čelo ) štedeći predeo oko nosa i usta . Postoje jasno eritematozne ( crvene ) plaže na koži , nekada posute vezikulama ( mehurić ) i sa vlaženjem , praćene jakim svrabom . Posle druge godina života bolest najčešće postaje hronična . Tada promene zahvataju kožu velikih pregiba . To su jače lihenificirane ( lišajaste ) , veoma pruriginozne ( pruritus - svrab ) plaže .Dermatitis atopica diffusa et generalisata - karakteriše se infiltrovanom kožom sa naglašenim kožnim crtežom , lihenifikacijom , tamno smeđom bojom kože , erozijama , krustama . Svrab je veoma jak . Zbog veće infiltrovanosti lice ima izgled maske . Dlake ispadaju . Jak svrab često menja psihičko stanje bolesnika , poremećen je san , telesna težina može da opada .
Dermatitis atopica chronica circumscripta multilocularis - odlikuje se pojavom većeg broja lihenificiranih žarišta na velikim pregibima , na čelu , ispred ušnih školjki , praćeno jakim svrabom .
Dermatitis atopica chronica circumscripta unilocularis - veći značaj se pridaje neuropsihološkim faktorima , promene se javljaju na vratu , u predelu lopatica , ručnog i skočnog zgloba , na spoljašnjoj strani nadlaktica i podlaktica , u sakralnoj regiji . Prisutna je samo jedna veća plaža , koja je oštro ograničena , lihenificirana .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze , kliničke slike , probe ekspozicije i eliminacije ( alergena ) , alergoloških kožnih proba i imunoloških testova .
Lečenje
Sastoji se u pranju kože blagim rastvorom hipermangana . Lokalno se aplikuju antibiotske masti i indiferentne kreme naizmenično sa kortikosteroidnim mastima . U opštoj terapiji su od značaja sedativi , antihistaminici , nekada kratkotrajno kortikosteroiidi . Vrlo je važno eliminisanje deklanširajućih faktora . Klimatsko lečenje na moru ili planinama u toku više meseci daje povoljne rezultate .
B
Bradavice
Šta su to bradavice ?
Bradavice su promene na koži koje nastaju zbog delovanja humanog papilomavirusa u epidermisu kože . HPV izaziva hiperplaziju epitela i različite promene na ćelijama . Mogu se naći kao pojedinačne promene na koži ili sluznicama , ali se češće vide multiple bradavice . Izgled i veličina bradavica zavise od toga gde ih nalazimo , jer mogu promeniti izgled zbog traumatizacije i iritacije kože . Bradavice mogu trajati godinama , ali je vreme njihovog trajanja varijabilno isto kao što je varijabilno trajanje njihovog lečenja . Nakon nekoliko meseci može doći do potpunog povlačenja , međutim mogu biti prisutne godinama , a mogu se nakon nekog vremena pojaviti na drugom mestu .
Kako nastaju bradavice i gde se javljaju?
Mogu se pojaviti u bilo kojoj godini života , ali se najčešće javljaju kod dece , a ređe kod starijih ljudi . Uzrokuje ih virus humani papilomavirus , a do sada je identifikovano više od 60 tipova ovog virusa . Određeni tipovi virusa uzrokuju specifične promene na koži ili sluznicama . Bradavice mogu nastati prenosom virusa sa čoveka na čoveka , a i kod jedne osobe mogu se naći na više različitih mesta zbog prenosa virusa s jednog mesta na koži na drugo . Ovaj oblik prenosa naziva se autoinokulacija . Bradavice vrlo često spontano nestanu . Nije poznat imunološki mehanizam koji dovodi do povlačenja bradavica , ali je poznato da kod osoba kod kojih je imunitet oslabljen zbog npr. transplantacije organa ili HIV-infekcije mogu nastati generalizirane promene na koži uzrokovane HPV-om .
Kako izgledaju bradavice?
Kako izlečiti bradavice?
Lečenje zavisi od vrste bradavica , mestu na kojem se nalaze , njihovom trajanju , od godišta bolesnika , pa i od toga kako su reagovale na neki već upotrebljeni oblik terapije . Većina bradavica se u nekoliko godina spontano povuče . Međutim u oko 35% bolesnika se ponovno javljaju na istim ili novim mestima . Metode kojima se uklanjaju uključuju krioterapiju ( smrzavanjem ) tečnim azotom u trajanju oko 30 sekundi ( ova terapija je delotvorna ali je ponekad treba ponavljati nakon 2 do 3 nedelje ) , elektrokoagulaciju i ekskohleaciju koje mogu ostaviti ožiljke , premazivanje koloidnim rastvorom ili premazivanje 40%-tnom salicilnom kiselinom koji izazivaju ljuštenje .
Ravne bradavice kod mladih mogu se lečiti vitaminom A u kremi ili gelu ili sredstvima koja izazivaju jače ljuštenje . Lečenje kondiloma ili polnih bradavica obično je dugotrajno jer su recidivi česti , pa lečenje treba ponavljati . Mogu se ukloniti elektrokauterizacijom , laserom, krioterapijom ili hirurškom ekscizijom . Različiti lekovi koji se apliciraju direktno na lezije , kao što je npr. podofilin ili preparati interferona , moraju se upotrebljavati višekratno i ponekad zahtijevaju nedelje i mesece lečenja . Posebno je važno rano otkrivanje i redovno praćenje žena kod kojih postoje promene na vratu materice zbog opasnosti od razvoja kancerogenog oboljenja .
Bradavice su promene na koži koje nastaju zbog delovanja humanog papilomavirusa u epidermisu kože . HPV izaziva hiperplaziju epitela i različite promene na ćelijama . Mogu se naći kao pojedinačne promene na koži ili sluznicama , ali se češće vide multiple bradavice . Izgled i veličina bradavica zavise od toga gde ih nalazimo , jer mogu promeniti izgled zbog traumatizacije i iritacije kože . Bradavice mogu trajati godinama , ali je vreme njihovog trajanja varijabilno isto kao što je varijabilno trajanje njihovog lečenja . Nakon nekoliko meseci može doći do potpunog povlačenja , međutim mogu biti prisutne godinama , a mogu se nakon nekog vremena pojaviti na drugom mestu .
Kako nastaju bradavice i gde se javljaju?
Mogu se pojaviti u bilo kojoj godini života , ali se najčešće javljaju kod dece , a ređe kod starijih ljudi . Uzrokuje ih virus humani papilomavirus , a do sada je identifikovano više od 60 tipova ovog virusa . Određeni tipovi virusa uzrokuju specifične promene na koži ili sluznicama . Bradavice mogu nastati prenosom virusa sa čoveka na čoveka , a i kod jedne osobe mogu se naći na više različitih mesta zbog prenosa virusa s jednog mesta na koži na drugo . Ovaj oblik prenosa naziva se autoinokulacija . Bradavice vrlo često spontano nestanu . Nije poznat imunološki mehanizam koji dovodi do povlačenja bradavica , ali je poznato da kod osoba kod kojih je imunitet oslabljen zbog npr. transplantacije organa ili HIV-infekcije mogu nastati generalizirane promene na koži uzrokovane HPV-om .
Kako izgledaju bradavice?
- Obične bradavice ( verrucae vulgares ) mogu se pojaviti bilo gde na koži . Ipak su najčešće lokalizovane na mestima pritiska na kožu kao što su prsti , laktovi , kolena ili tabani . Često se nalaze ispod nokta i tada su izrazito bolne . Izgledaju kao oštro ograničeni čvorovi čija je površina gruba , mogu biti pravilnog , okruglog ili nepravilnog oblika . Različite su boje , žute , svetlosive , smeđe ili sivocrne . Veličina varira od nekoliko milimetara do otprilike 1 centimetar .
- Poseban oblik bradavica nalazimo na tabanima . Nazivaju se verrucae plantares . Zbog pritiska ove bradavice imaju ravnu površinu i često se javljaju u grupama . Najčešće se nalaze na mestima najvećeg pritiska kao što su peta ili prsti , pa izazivaju bolove prilikom hodanja ili trčanja .
- Kod dece i mladih često se javljaju verrucae planae juveniles - mladalačke bradavice koje su ravne , malo su izdignute iznad nivoa kože , imaju glatku površinu i žutosmeđe su boje . Vrlo često nalaze se na licu , a najčešće ih ima mnogo jer se prenose autoinokulacijom .
- Ostali oblici koji se javljaju su tzv. filiformne veruke - končaste bradavice koje su uske i dugačke i obično takve oblike nalazimo na očnim kapcima , vratu , usnicama i na drugim mestima na licu . Česte su kod muškaraca jer se prenose tokom brijanja autoinokulacijom .
- Bitna grupa bradavica su tzv. šiljaste bradavice , genitalne bradavice ili kondilomi ( condilomata acuminata ) koje nastaju delovanjem određenih tipova virusa na anogenitalnoj sluznici , a vrlo retko i na sluznici usne šupljine .
Kako izlečiti bradavice?
Lečenje zavisi od vrste bradavica , mestu na kojem se nalaze , njihovom trajanju , od godišta bolesnika , pa i od toga kako su reagovale na neki već upotrebljeni oblik terapije . Većina bradavica se u nekoliko godina spontano povuče . Međutim u oko 35% bolesnika se ponovno javljaju na istim ili novim mestima . Metode kojima se uklanjaju uključuju krioterapiju ( smrzavanjem ) tečnim azotom u trajanju oko 30 sekundi ( ova terapija je delotvorna ali je ponekad treba ponavljati nakon 2 do 3 nedelje ) , elektrokoagulaciju i ekskohleaciju koje mogu ostaviti ožiljke , premazivanje koloidnim rastvorom ili premazivanje 40%-tnom salicilnom kiselinom koji izazivaju ljuštenje .
Ravne bradavice kod mladih mogu se lečiti vitaminom A u kremi ili gelu ili sredstvima koja izazivaju jače ljuštenje . Lečenje kondiloma ili polnih bradavica obično je dugotrajno jer su recidivi česti , pa lečenje treba ponavljati . Mogu se ukloniti elektrokauterizacijom , laserom, krioterapijom ili hirurškom ekscizijom . Različiti lekovi koji se apliciraju direktno na lezije , kao što je npr. podofilin ili preparati interferona , moraju se upotrebljavati višekratno i ponekad zahtijevaju nedelje i mesece lečenja . Posebno je važno rano otkrivanje i redovno praćenje žena kod kojih postoje promene na vratu materice zbog opasnosti od razvoja kancerogenog oboljenja .
Berloque dermatitis
Berloque dermatitis predstavlja hiperpigmentaciju koja se javlja posle lokalne primene fotoksičnih materija koje se nalaze u kozmetičkim preparatima .
Uzrok nastanka
Promene se javljaju posle primene kozmetičkih preparata , a nakon toga posle izlaganja suncu . Različiti kozmetički preparati ( kolonjske vode , sapuni , kreme i dr ) sadrže oleum bergamote i slične materije koje su fototoksične .
Klinička slika
Posle ekspozicije sunčevoj svetlosti ( UVA ) razvija se fotoksična reakcija , praćena pojavoma eritema ( crvenilo ) , vezikula i bula ( manjih i većih mehura ) . Posle sanacije promena zaostaju dugotrajne pigmentacije . Kod manjih doza UV zračenja izostaje faza inflamacije ( zapaljenja ) , ali se posle slabije izraženog eritema razvija hiperpigmentacija . Promene su najčešće lokalizovane na licu , vratu i u predelu dekoltea ( fotoeksponirane regije ) .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze , kliničke slike i dermatološkog pregleda .
Lečenje
Potrebno je izbegavanje primene kozmetičkih preparata koji sadrže navedene materije . Za uklanjanje hiperpigmentacija može se primeniti estar hidrokinona ili kiselina vitamina A .
Uzrok nastanka
Promene se javljaju posle primene kozmetičkih preparata , a nakon toga posle izlaganja suncu . Različiti kozmetički preparati ( kolonjske vode , sapuni , kreme i dr ) sadrže oleum bergamote i slične materije koje su fototoksične .
Klinička slika
Posle ekspozicije sunčevoj svetlosti ( UVA ) razvija se fotoksična reakcija , praćena pojavoma eritema ( crvenilo ) , vezikula i bula ( manjih i većih mehura ) . Posle sanacije promena zaostaju dugotrajne pigmentacije . Kod manjih doza UV zračenja izostaje faza inflamacije ( zapaljenja ) , ali se posle slabije izraženog eritema razvija hiperpigmentacija . Promene su najčešće lokalizovane na licu , vratu i u predelu dekoltea ( fotoeksponirane regije ) .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze , kliničke slike i dermatološkog pregleda .
Lečenje
Potrebno je izbegavanje primene kozmetičkih preparata koji sadrže navedene materije . Za uklanjanje hiperpigmentacija može se primeniti estar hidrokinona ili kiselina vitamina A .
Bolest mačije ogrebotine ( cat schratch disease )
Bolest mačije ograbotine (Cat scratch disease) je regionalni limfadenitis nastao zbog ujeda ili ogrebotine mačke .
Uzrok nastanka
Uzročnik je Bartonella henselae , mali , polimorfni Gram negativni bacil koji se kultiviše na običnim hranilištima . Međutim i Afipia felis , mali polimorfni bacil može ponekad biti uzročnik . Prenosioci infekcije su mačke koje ne pokazuju znakove bolesti . Širi se kontaktom sa zaraženom mačkom , kao posledica mačjeg ugriza ili grebanja ili kontakta mačje pljuvačke ( lizanjem ) sa oštećenom kožom ili konjunktviom oka .
Klinička slika
Nakon 2 do 5 dana na mestu primarne inokulacije se u polovine bolesnika javlja lezija na koži - eritematozna papula , a potom se uvećavaju regionalne limfne žlezde . Površne , bolne , limfne žlezde mogu biti do 10 cm u prečniku . Najčešće su zahvaćene aksilarne i kubitalne žlezde i žlezde donjih ekstremiteta . Supuracija nastaje u trećine , a opšti simptomi infekcije u polovine slučajeva . Istovremeno se javljaju blagi opšti simptomi : umor , klonulost , glavobolja , gubitak apetita , blago povišena temperatura . Do diseminacije infekcije retko dolazi kod imunokompetentnih osoba , mada može da se javi meningoencefalitis , osteomijelitis ili hepatitis . Među atipičnim oblicima bolesti najčešći je i najblaži tzv. Parinaud sindrom , oblik bolesti kod koga se B. henselae naseljava na konjunktivu oka . Na bolest možemo posumnjati kad se nakon kontakta s mačkom razvija jednostrani konjunktivitis i limfadenitis limfnog čvora ispred ušne školjke .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamnestičkih podataka o ujedu ili ogrebotini mačke , kliničke slike , citološke izolaciji uzročnika iz limfne žlezde , serološkom testu na B. henselae - indirektni test fluorescentnih antitela ( IFA ) i karakterističnim histološkim promenama . Postoji i dijagnostički kutani Hanger-Rose test .
Lečenje
Bolest mačje ogrebotine može proći spontano , a kada je to potrebno primenjuju se gentamicin , cefotaksim ili azitromicin . Aspiracija je indikovana kada je uvećane limfne žlezde značajno .
Uzrok nastanka
Uzročnik je Bartonella henselae , mali , polimorfni Gram negativni bacil koji se kultiviše na običnim hranilištima . Međutim i Afipia felis , mali polimorfni bacil može ponekad biti uzročnik . Prenosioci infekcije su mačke koje ne pokazuju znakove bolesti . Širi se kontaktom sa zaraženom mačkom , kao posledica mačjeg ugriza ili grebanja ili kontakta mačje pljuvačke ( lizanjem ) sa oštećenom kožom ili konjunktviom oka .
Klinička slika
Nakon 2 do 5 dana na mestu primarne inokulacije se u polovine bolesnika javlja lezija na koži - eritematozna papula , a potom se uvećavaju regionalne limfne žlezde . Površne , bolne , limfne žlezde mogu biti do 10 cm u prečniku . Najčešće su zahvaćene aksilarne i kubitalne žlezde i žlezde donjih ekstremiteta . Supuracija nastaje u trećine , a opšti simptomi infekcije u polovine slučajeva . Istovremeno se javljaju blagi opšti simptomi : umor , klonulost , glavobolja , gubitak apetita , blago povišena temperatura . Do diseminacije infekcije retko dolazi kod imunokompetentnih osoba , mada može da se javi meningoencefalitis , osteomijelitis ili hepatitis . Među atipičnim oblicima bolesti najčešći je i najblaži tzv. Parinaud sindrom , oblik bolesti kod koga se B. henselae naseljava na konjunktivu oka . Na bolest možemo posumnjati kad se nakon kontakta s mačkom razvija jednostrani konjunktivitis i limfadenitis limfnog čvora ispred ušne školjke .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamnestičkih podataka o ujedu ili ogrebotini mačke , kliničke slike , citološke izolaciji uzročnika iz limfne žlezde , serološkom testu na B. henselae - indirektni test fluorescentnih antitela ( IFA ) i karakterističnim histološkim promenama . Postoji i dijagnostički kutani Hanger-Rose test .
Lečenje
Bolest mačje ogrebotine može proći spontano , a kada je to potrebno primenjuju se gentamicin , cefotaksim ili azitromicin . Aspiracija je indikovana kada je uvećane limfne žlezde značajno .
Blastomyces dermatitiditis
Blastomyces dermatitidis je gljivica , koja se nalazi u tlu i drveću . Spada u bifazne gljive , što znači da ima sposobnost da prelazi iz saprofitne u parazitnu fazu . Adaptira se na organizam domaćina tako što koristi tkiva domaćina za ishranu i razmnožavanje . Na 37°C poseduju blastospore sa kapsulom i nalaze se ekstracelularno ( parazitski oblik ) . Na 26°C ima segmentirane hife i konidije ( saprofitni oblik ) .
Put prenošenja
Čovek se inficira inhalacijom spora . Ne može se preneti sa jednog na drugog čoveka . U rizične grupu spadaju ljudi sa slabljenim imunitetom ( HIV , transplantacija organa , maligna oboljenja , dugotrajna terapija kortikosteroidima i dr. ) .
Patološki ( medicinski ) značaj
Blastomikoza je gljivična infekcija koja uglavnom zahvata pluća , ali se može proširiti i na druge delove tela , najčešće kožu i kosti . Oko 50% infekcija prolazi asimptomatski , a kod ostalih se najčešće razvija infekcija pluća , a ređe i drugih organa . Blastomikoza pluća počinje postepeno sa visokom temperaturom , groznicom i obilnim znojenjem . Kasnije nastaju bol u grudima , otežano disanje i kašalj , koji je nekad produktivan , mogu se javiti i hemoptizije ( iskašljavanje krvi ) . Infekcija pluća sporo progredira i nekada i spontano prolazi . Kada se blastomikoza proširi može zahvatiti i druge organe , ali najčešće kožu , kosti i genitouretralni trakt . Infekcije kože počinje sa malim papulama iz kojih mogu razviti pustule . Zatim se razvijaju plakovi okruženi malim bezbolnim abscesima . Može se javiti bolno oticanje kostiju , kao i bolno oticanje epididimisa ili zahvatanje prostate .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze , kliničke slike , dokazivanja uzročnika u sputumu i bioptičkom materijalu , rendgenografije pluća i histopatoloških nalaza .
Lečenje
Kod blažih oblika lečenje nije potrebno , dok se kod težih primenjuju antifungicidi itrakonazol , flukonazol , ketokonazol , amfotericin B .
Put prenošenja
Čovek se inficira inhalacijom spora . Ne može se preneti sa jednog na drugog čoveka . U rizične grupu spadaju ljudi sa slabljenim imunitetom ( HIV , transplantacija organa , maligna oboljenja , dugotrajna terapija kortikosteroidima i dr. ) .
Patološki ( medicinski ) značaj
Blastomikoza je gljivična infekcija koja uglavnom zahvata pluća , ali se može proširiti i na druge delove tela , najčešće kožu i kosti . Oko 50% infekcija prolazi asimptomatski , a kod ostalih se najčešće razvija infekcija pluća , a ređe i drugih organa . Blastomikoza pluća počinje postepeno sa visokom temperaturom , groznicom i obilnim znojenjem . Kasnije nastaju bol u grudima , otežano disanje i kašalj , koji je nekad produktivan , mogu se javiti i hemoptizije ( iskašljavanje krvi ) . Infekcija pluća sporo progredira i nekada i spontano prolazi . Kada se blastomikoza proširi može zahvatiti i druge organe , ali najčešće kožu , kosti i genitouretralni trakt . Infekcije kože počinje sa malim papulama iz kojih mogu razviti pustule . Zatim se razvijaju plakovi okruženi malim bezbolnim abscesima . Može se javiti bolno oticanje kostiju , kao i bolno oticanje epididimisa ili zahvatanje prostate .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze , kliničke slike , dokazivanja uzročnika u sputumu i bioptičkom materijalu , rendgenografije pluća i histopatoloških nalaza .
Lečenje
Kod blažih oblika lečenje nije potrebno , dok se kod težih primenjuju antifungicidi itrakonazol , flukonazol , ketokonazol , amfotericin B .
Bulozna epidermoliza
Uzrok nastanka
Mogu se nasleđivati autozomno dominantno i autozomno recesivno .
Klinička slika
Epidermolysis bullosa hereditaria simplex - prve promene se mogu javiti i na rođenju ili kasnije , ali svakako u toku prve godine života . Na delovima kože koji su najčešći izloženi mehaničkom pritisku , kao što su laktovi, kolena , dlanovi , tabani , gluteus , javljaju se bule do veličine oraha ispunjene seroznim sadržajem . Retko se kod beba koje sisaju ovakve promene javljaju na jeziku i u usnoj duplji . Lako prskaju, pa nastaju erozije koje brzo epitelizuju bez ožiljaka . Opšte stanje bolesnika je dobro . Iako kutana lomljivost perzistira čitavog života , posle puberteta bule se sve ređe pojavljuju .
Postoji i jedna klinička varijanta ove bolesti kada se traumatske bule prvi put zapažaju u odraslom dobu , na tabanima , najčešće kod vojnika posle dugih marševa i značajna je jer onemogućava duže hodanje .
Epidermolysis bullosa hereditaria lethalis - odmah po rođenju , na bilo kom delu tela koji je izložen pritisku , javljaju se mlitave bule ispunjene bistrim ili hemoralgičnim sadržajem . Bule su velikih dimenzija , a promene se brzo generalizuju . Nakon prskanja bula nastaju erozije koje zarastaju atrofijom , bez ožiljka . Često su zahvaćene i sluzokože usne duplje , traheje , bronhije , što otežava ishranu . Nokti su distrofični , a može postojati i atrofija skeleta . Ova forma epidermolize ima lošu prognozu . Zbog generalizovanih promena i mogućnosti razvoja sepse , kao i otežane ishrane , većina obolelih umire u prvim mesecima života . Bolesnici koji prežive taj period imaju usporen rast i razvoj , anemiju , hipoproteinemiju .
Epidermolysis bullosa hereditaria dystrophica - odmah po rođenju , pojavljuju se bule po koži celog tela koje mogu nastati i spontano a i usled dejstva mehaničkih faktora . Broj bula je veliki , a nakon prskanja ostaju prostrane , slivene erozije . Erozije su dublje , često krvare , bez sklonosti ka brzoj epitelizaciji . Epitelizacija se odvija sa formiranjem jako atrofičnih i lako ozledljivih ožiljaka , na kojima se pojavljuju milije . Mada je čitava koža ostljiva , bule se najčešće formiraju na mestima ponavljanih trauma kao što su kolena , laktovi , šake , stopala , zadnji deo vrata , ramena . Česte su mutilacije i deformacije na mestima gde su promene bile lokalizovane, pa dolazi do fleksornih kontraktura prstiju šaka i stopala, kao i drugih zglobova. Sluzokože su uvek zahvaćene . Oralne lezije mogu biti takve da dovode do smanjenja pokretljivosti jezika i mikrostomije ( smanjen otvor usta ) , pa su bolesnici u nemogućnosti da izbace jezik iz usne duplje . Zahvaćenost jednjaka u znatnoj meri otežava ishranu , pa dolazi do hronične neuhranjenosti i zastoja u rastu . Nokti su distrofični i mogu da nedostaju . Zubi su distrofični sa obimnim karijesom . Kod ovih bolesnika postoji sklonost ka stvaranju spinocelularnih karcinoma na ožiljačno izmenjenoj koži , ali se oni mogu javiti i na plućima i jednjaku .
Radi se o ekstremno teškoj bolesti kod koje bolesnici najčešće umiru pre 30 godine života sa teškim fizičkim oštećenjima . Među čestim komplikacijama su infekcije i pothranjenost sa anemijom i retardacijom rasta .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu kliničke slike , patohistološkog nalaza i elektronomikroskopskim pregledom .
Lečenje
Moguća je samo simptomatska terapija u cilju sprečavanja sekundarne infekcije i ubrzavanja epitelizacije . Ukoliko dođe do teških deformiteta neophodne su hirurške intervencije .
Mogu se nasleđivati autozomno dominantno i autozomno recesivno .
Klinička slika
Epidermolysis bullosa hereditaria simplex - prve promene se mogu javiti i na rođenju ili kasnije , ali svakako u toku prve godine života . Na delovima kože koji su najčešći izloženi mehaničkom pritisku , kao što su laktovi, kolena , dlanovi , tabani , gluteus , javljaju se bule do veličine oraha ispunjene seroznim sadržajem . Retko se kod beba koje sisaju ovakve promene javljaju na jeziku i u usnoj duplji . Lako prskaju, pa nastaju erozije koje brzo epitelizuju bez ožiljaka . Opšte stanje bolesnika je dobro . Iako kutana lomljivost perzistira čitavog života , posle puberteta bule se sve ređe pojavljuju .
Postoji i jedna klinička varijanta ove bolesti kada se traumatske bule prvi put zapažaju u odraslom dobu , na tabanima , najčešće kod vojnika posle dugih marševa i značajna je jer onemogućava duže hodanje .
Epidermolysis bullosa hereditaria lethalis - odmah po rođenju , na bilo kom delu tela koji je izložen pritisku , javljaju se mlitave bule ispunjene bistrim ili hemoralgičnim sadržajem . Bule su velikih dimenzija , a promene se brzo generalizuju . Nakon prskanja bula nastaju erozije koje zarastaju atrofijom , bez ožiljka . Često su zahvaćene i sluzokože usne duplje , traheje , bronhije , što otežava ishranu . Nokti su distrofični , a može postojati i atrofija skeleta . Ova forma epidermolize ima lošu prognozu . Zbog generalizovanih promena i mogućnosti razvoja sepse , kao i otežane ishrane , većina obolelih umire u prvim mesecima života . Bolesnici koji prežive taj period imaju usporen rast i razvoj , anemiju , hipoproteinemiju .
Epidermolysis bullosa hereditaria dystrophica - odmah po rođenju , pojavljuju se bule po koži celog tela koje mogu nastati i spontano a i usled dejstva mehaničkih faktora . Broj bula je veliki , a nakon prskanja ostaju prostrane , slivene erozije . Erozije su dublje , često krvare , bez sklonosti ka brzoj epitelizaciji . Epitelizacija se odvija sa formiranjem jako atrofičnih i lako ozledljivih ožiljaka , na kojima se pojavljuju milije . Mada je čitava koža ostljiva , bule se najčešće formiraju na mestima ponavljanih trauma kao što su kolena , laktovi , šake , stopala , zadnji deo vrata , ramena . Česte su mutilacije i deformacije na mestima gde su promene bile lokalizovane, pa dolazi do fleksornih kontraktura prstiju šaka i stopala, kao i drugih zglobova. Sluzokože su uvek zahvaćene . Oralne lezije mogu biti takve da dovode do smanjenja pokretljivosti jezika i mikrostomije ( smanjen otvor usta ) , pa su bolesnici u nemogućnosti da izbace jezik iz usne duplje . Zahvaćenost jednjaka u znatnoj meri otežava ishranu , pa dolazi do hronične neuhranjenosti i zastoja u rastu . Nokti su distrofični i mogu da nedostaju . Zubi su distrofični sa obimnim karijesom . Kod ovih bolesnika postoji sklonost ka stvaranju spinocelularnih karcinoma na ožiljačno izmenjenoj koži , ali se oni mogu javiti i na plućima i jednjaku .
Radi se o ekstremno teškoj bolesti kod koje bolesnici najčešće umiru pre 30 godine života sa teškim fizičkim oštećenjima . Među čestim komplikacijama su infekcije i pothranjenost sa anemijom i retardacijom rasta .
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu kliničke slike , patohistološkog nalaza i elektronomikroskopskim pregledom .
Lečenje
Moguća je samo simptomatska terapija u cilju sprečavanja sekundarne infekcije i ubrzavanja epitelizacije . Ukoliko dođe do teških deformiteta neophodne su hirurške intervencije .